U Banja Luci na predivnoj lokaciji Tvrđave Kastel, nakon 5 godina opet je aktivan ovaj genijalni festival. Demofest je nastao 2008. kao inkubator neafirmiranih talenata, koji kombinira natjecanje amaterskih ili već postojećih uhodanih bendova, željnih zaslužene pažnje koju im nagrada može omogućiti. Naime nagrada pobjedničkom bendu pruža sve potrebno za snimiti profesionalni album i glazbeni spot. Osim natjecateljskog programa festival je poznat da uvijek privuče kvalitetne strane i regionalne bendove, na prvom danu gdje sam prisustvovao najvrjedniji su spomena Morcheeba, Dub FX i M.O.R.T.
Odmah ću pohvaliti organizaciju festivala, neću ulaziti u detalje, ali ukratko ću reći da na tako relativno maloj površini nisam u životu vidio bolje iskorišten prostor. Prohodnost je maksimalna i ambijent Kastela je odličan. Festival se po prvi put sastoji od dva stagea. Na main stageu se održalo natjecanja bendova te su nakon njih uslijedile udarne točke Morcheeba, Dub FX i M.O.R.T. a drugi stage „Summer Stage“ je bio rezerviran za regionalnu trap scenu gdje su nastupili prvu večer Đorđe, Hiljson Mandela, 30zona, Sajsi MC, Tam, Spejsi Noksi x Kene Beri i Nihil.
Oba dva stagea su bila podjednako dobra po kvaliteti zvuka i rasvjete, i većina bendova je prenilo izrazito snažnu energiju kroz svoj nastup.
Festival je počeo s demo bendovima u 21h, s jako raznolikom selekcijom žanrova, od alternativnog rocka i hip hopa, do etna i drum and bass-a. Moram priznati da ih je nekoliko bilo izvrsno, od kojih ću izdvojiti splitski hip hop bend Neki Reperi, slovenski MISH, novosadski alt rock bend Grizete te ponajviše Lom iz Koprivnice koji je digao cijeli mainstage sa svojom pjesmom „Djevojka“, apsolutno fenomenalnom crossoverom stvari između etno metala i dub stepa s dozom trance-a, ovo očekujem da zaživi jako brzo, tim bolje ako i pobjede i dobiju priliku.
Prelazimo na meni, a mislim i svima ostalima najiščekivaniji dio večeri. Nakon demo bendova na stage izlazi legendarna Morcheeba. Najpoznatiji kao jedni od pionira trip hop muzike, još od 1995. s preko 10 albuma te s uvijek stabilnim i kultnim fan baseom, nose svoje ime još dan danas i nikako ne žive na staroj slavi. Većinu koncerta su kombinirali svoje klasične hitove iz ’90-tih sa svojim posljednjim albumom iz 2021. Blackest Blue. Nastup otvaraju s „By The Sea“ i predivna Skye Edwards šarmira publiku odmah u startu sa svojim ikonskim ritualnim kretanjima, magičnim glasom koji ćemo se svi složiti da je definicija benda.
Inače, bend je poznat po svojem ozvučenju i rasvjeti i uvijek mi je bila želja doživjeti ih uživo, dapače tu sam i došao večeras ponajviše jer sam ih fulao u Puli 2. srpnja. Slušam ih od svoje petnaeste godine i uistinu mogu reći da je sve što sam očekivao, a strog sam inače i neki najdraži bendovi me u konačnici razočaraju kad ih se domognem. Međutim Morcheeba ne, ovo je uistinu jedan od najboljih nastupa na kojim sam bio, stvarno im svaka im čast. Najbolje izvedbe bi izdvojio „World Looking In“ i „Enjoy The Ride“, ali ukratko cijeli set je prošao glatko, pogotovo jer je i festivalski dio ozvučenja pohvalan.
Vrijeme je da odemo do drugog stagea, do Summer Stagea to jest. Summer Stage je bio cijelu večer rezerviran za regionalnu trap scenu. Trap mi nije stran nimalo, međutim ipak nisam toliko u toku s domaćom scenom kao i klinci oko mene. Ipak, ugodno sam se iznenadio s pozitivnom energijom koju je Summer Stage imao. Iako sam čak i ranije napustio Morcheebu da pokrijem drugi stage, Sajsi MC propuštam skroz. Međutim nalećem na ono što je po meni vrhunac Summer Stage u cijeloj večeri. Đorđe i Klinac su napunili drugi dio Kastel utvrde do zuba i lokalna ekipa se raspametila. Neovisno jeste li fan trap scene i odgovaraju li vam tekstovi, moram vam reći da kad netko zna ovako prenijeti energiju publici, nije teško upasti u hype s ostalom ekipom oko sebe, pohvalna izvedba i čak se ne bi ustručio opet doći na njihov koncert.
Došlo je vrijeme za drugu jako iščekivanu točka na main stagu. Dub FX,
legendarni ulični beatboxer Benjamin Stanford, više manje vlastoručno popularizirao „one man band“ beatboxinga u kombinaciji s loop i synth pedalama, slava ga dostiže putem youtuba ranih 2010-ih godina gdje ljudima privlači pažnju sa svojim uličnim nastupima. Zajedno sa svojom (sada bivšom) zaručnicom Flower Fairy, obilazio je svjetske ulice s poprilično specifičnim setom opreme, da bi osigurao da ga se dobro čuje i da usavrši tehniku ne samo umijeća beatboxinga „na suho“ (što je već popularno nilo tada) već kako orkestrirati sam bez ikog, cijeli spektar glazbe i to uživo na ulici.
Puno je vremena prošlo od njegovog prvog hita „Love Someone“ po čemu ćete ga se većina sigurno najbolje sjećati, ali čovjek je dosegao svoj cilj bez ikog iza sebe i sa svojom produkcijskom kućom dogurao je daleko i večerašnji koncert ovdje na Kastelu je pokazao što to znači „uzeti stvari u svoje ruke“. Apsolutno eksplozivna izvedba koja se uzdigla poviše svega na festivalu, ekipa je bila rasplesana mislim čak dva puna sata. Razjareni sub basevi, i PA sistem po meni čak malo poviše dopuštene glasnoće, doveo me je do toga da mu se klanjam s respektom na sposobnosti upravljanja publikom i zvukom. Vidi se da je umijeće uvijek van komfor zone, i on se tu školovao, na ulici pokupio 15 godina iskustva i postao apsolutni majstor. Za najbolji dio u setu bi mu izdvojio „Step On My Trip“ gdje je najviše pokazao svoje umijeće live loop sampliranja bez matrice, tu caruje i presretan sam što sam ga uspio uhvatiti live tako neočekivano.
Morao sam ipak propustiti zadnjih par stvari da odem na Summer Stage gdje je Tamara Popović (Tam) očito očarala publiku. Upao sam u još jednom poprilično nepoznat teren što se tiče muzike ali sam ugodno iznenađen. Tam nije svakidašnja pop muzika, ipak stoji nešto produkcijske kvalitete iza toga. Nešto što bi se najbliže moglo usporediti sa Nipple People barem instrumentalno gledajući, taj elektro pop sa Tamarinim senzualnim glasom mi je ugodno sjeo. Vidim jasno da je ona nešto kao glas mlađe generacije, dok prolazim pored stagea, stotine mladih cura kliču riječi njezinih pjesama. „Brži od Svega“ ispunjena slojevima sanjivih synthova mi je posebice zapela u glavi.
Slijedu zadnje dvije točke večeri, na moje čuđenje izrazito kasni počeci čak u 3 sata ujutro počinje M.O.R.T. Inače bend koji je osvojio nagradu na Demofest-u 2013. i dobio priliku snimiti album koji ih je progurao dalje. Iako je već jutro, a koncert je tek počeo, jasno je da su Mortasi svojevrsne lokalne legende u Banja Luci i da neki isključivo čekaju cijelu večer na njih. Neki su dapače tek i došli, Kastel je još polu pun i Ivan Katić razbuđuje ekipu s bezbrižnim rokerskim klicanjem, u kombinaciji s Blajićevom gitarom koja krči ufino u početku pjesme „Na Cesti“
Dok Mortasi rasturaju „Imam Sve“ i stvara se mosh-pit fanova, dole na Summer stageu pariraju Spejs Noksi gdje je druga polovica preostale ekipe. Da ne dužim, svaki bend se uklopio dobro u program i dan je protekao bez greške s ugodnom atmosferom i vrhunskim izvedbama. Osim natjecanja i raznolikog programa mogli ste se odmoriti na Silent Stageu, ići da vam isčitaju budućnost u tarot šatoru i čak pjevati na karaoke stageu.
Sva ekipa je baš dobro rasturila i još jednom moram pohvaliti tonce na festivalu koji su uspjeli prilagoditi zvuk tako daleko stilom bendove.
Nisam došao sam do informacije jeli se već zna da će festival biti anualan kao prije od sada, ali neovisno kako god bude ovo mi je sad jedno od dražih mjesta za festivala i definitivno ću se vratiti dogodine. Strogo preporučujem da ga imate na radaru.
{gallery}demofest_2023{/gallery}
