DRITO iz Arene 2026.: jedan dan, ali najveći do sada

Subota, 11. travnja 2026. ostat će zapamćena kao trenutak kada je DRITO definitivno prerastao sve što je do sada bio. Arena Zagreb po prvi put postaje domaćin najvećeg izdanja festivala, a iako smo godinama navikli na dva dana u Boćarskom domu i Domu sportova, ovaj put sve se svelo na jednu večer.

Jednu večer koja je pokazala punu snagu scene.

Ulaz se otvorio u 17:30, a već tada je bilo jasno da ovo neće biti običan koncert. Nije to više bio samo niz nastupa. Ovo je bio presjek cijele scene na jednoj pozornici.

Početak bez zadrške

Večer otvara Shtosmo, trojac koji su nedavno rasprodali Vintage Industrial Bar i koji očito više ne spada u kategoriju “mladih nada” nego u ozbiljne igrače. Singer, Bobi i Penka odmah su postavili ton. Bez zagrijavanja, bez distance. Njihova energija prenosi se direktno u publiku i Arena se vrlo brzo počinje puniti glasom.

Nakon njih dolaze TTM.

Splitski duo od kojeg svako ljeto barem slušamo jedan soundtrack generacije ovdje je radio točno ono što publika očekuje. Mdma, Vodka Red Bull, Lagan Sam, Idemo u Split; redaju se stvari koje publika ne sluša nego živi. To je onaj moment kada koncert prelazi u kolektivno pjevanje.

Temelji scene

Na pozornicu zatim dolazi Krešo Bengalka.

Jedan od ključnih ljudi domaćeg rapa, figura koja povezuje generacije. Od Dječaka i Kiše metaka do solo karijere, njegov set ima težinu. Nije to samo nastup, nego podsjetnik koliko dugo ova scena postoji i koliko se razvila.

Nakon njega dolazi Ružno Pače, koji u svojih desetak minuta uspijeva ostaviti trag. Emo-punk-trap energija, drugačiji vibe u odnosu na ostatak lineupa, ali publika ga prihvaća. Posebno na “Ispod Mosta” gdje mu se pridružuje Goca RIP. Kratko, ali efektno.

Prvi veliki blok energije

Bore Balboa izlazi kao jedan od “ujaca” scene. Njegov set nosi iskustvo, ali i utjecaj koji je imao na novu generaciju, pogotovo kroz rad s Pekijem. Publika to prepoznaje.

Nakon njega dolazi Buntai.

Yung Bude, Dipsi i Maro ne dolaze sami. Na stageu su i mrzimteluka, Boki i naravno Sjena. To više nije samo set, to je kolektivni nastup. Kaotičan, glasan, ali kontroliran. Jedan od prvih trenutaka večeri gdje se osjeti koliko scena funkcionira kao povezana mreža.

Sjena i trenutak koji je podigao Arenu

A onda ostaje Sjena.

I tu večer ide na novu razinu.

Od prvog beata bilo je jasno da kontrolira cijeli prostor. Nije to samo izvođenje pjesama, nego potpuni crowd control. No pravi trenutak dolazi kada mu se na stageu pridružuje Mavid za pjesmu SKAČI!.

U tom trenutku njih dvojica zajedno preuzimaju Arenu.

Na njihov znak cijela Arena čučne.

Tisuće ljudi.

Sekunda tišine, napetosti, iščekivanja.

I onda drop.

Eksplozija.

Skok, vrisak, masa koja se diže kao jedan. To nije bio samo crowd control, to je bio savršeno tempiran trenutak koji su Sjena i Mavid zajedno izgradili i isporučili. Upravo taj moment ostaje kao jedan od najupečatljivijih cijele večeri.

Bez sumnje, jedan od najjačih setova koncerta.

Nova generacija i Kozari Bronx

Nakon takvog vrhunca dolaze Špiro i Tej.

Njihov set donosi drugačiju energiju. Lakšu, melodičniju, ali jednako zaraznu. Publika zna stvari, refreni se pjevaju bez razmišljanja, a njihova kemija na stageu jasno pokazuje zašto su došli do ove razine.

Zatim dolazi 30zona.

Galaš i Shin izlaze i rade ono što rade najbolje. Tvrdo, direktno, bez filtera. Njihov set vraća sirovost u prostor i podsjeća zašto su među najjačima na sceni trenutno.

Bend moment i sinergija scena

Luzeri ovaj put dolaze kao puni bend.

Gitare, bubnjevi, bas; živi instrumenti u Areni daju potpuno drugačiju dimenziju. To nije samo trap set, to je koncert u punom smislu riječi.

Na stage im dolaze Buč Kesidi i zajedno izvode Kamikaze. Već drugi put ove godine dijele pozornicu u Areni, i ta sinergija funkcionira savršeno.

Buč Kesidi zatim ostaju na stageu i izvode još nekoliko svojih pjesama. Zanimljivo, ovaj put bez klasične postave, Zoran Zarubica je na gitari, dok bubnjeve preuzima Luzerov bubnjar. Još jedan dokaz koliko se scene preklapaju i podržavaju.

Regionalni moment i novi val

Na red dolazi Z++ uz Massima Savagea.

Njihov set donosi svježinu i melodiju, a dodatni moment dolazi kada im se pridružuje Hiljson Mandela na pjesmi Aurora. Publika reagira odmah.

Zatim dolazi jedno od najiščekivanijih imena večeri.

Đorđe.

Umjetnik koji je prošao put od ranih SoundCloud dana do jednog od najvažnijih imena regionalne scene. Njegov background, glazbeno obrazovanje, ali i razvoj kroz projekte poput U noći, Prioriteti i Borba daju njegovom nastupu posebnu težinu.

Njegov set nije samo hype.
On ima emociju, strukturu i identitet.

I publika to osjeti.

Peki i nova generacija

Nakon njega dolazi Peki, direktan produkt nove generacije, ali i netko tko je izrastao uz Boreta i cijelu tu ekipu. Njegov set pokazuje koliko brzo scena generira nova imena koja mogu držati veliku pozornicu.

Vizualni spektakl i kaos

Baks ulazi na stage u furr coatu, s custom bunny maskom i mačem.

Već prvi trenutak seta je spektakl.

Vizualno, energijski, potpuno drugačije. Set uključuje Hiljsona na “Monkey Business”, Rovlija na “Congo”, pojavu Sjene i čak bejbe na “PARTY”. Kaotično, ali efektno. Publika dobiva sve što želi.

Neplanirani moment

I onda – iznenađenje.

Na stage izlazi Devito.

Bez najave, samo jedna pjesma – “Uh” – ali dovoljno da ostavi trag. Njegova prepoznatljiva pojava s maskom i tajnovitim identitetom odmah diže interes publike.

Klasičan yem potez.
Kratko, ali pamtljivo.

Mainstream vrhunac

Miach donosi drugačiju energiju.

RnB i trap u kombinaciji koja je već dokazano funkcionalna. Hiljson Mandela joj se pridružuje na “Anđeo”, jednoj od pjesama koja je obilježila proteklu godinu. Publika reagira odmah.

Osjeti se izostanak Gršeta na zajedničkoj stvari, ali Miach to kompenzira svojom prisutnošću i sigurnošću na stageu.

I tu treba spomenuti i Jana Jakovljeva na gitari.

Njegova prisutnost na stageu nije samo glazbena podrška nego i vizualni i energetski dodatak. Karizma, sigurnost i stil; publika ga prepoznaje i voli. Svaki njegov izlazak na stage djeluje kao produžetak samog nastupa.

Jedan od ključnih trenutaka večeri

Na stage dolazi Hiljson Mandela, bez spuštanja tempa i bez ikakvog predaha.

Set pun hitova, publika već potpuno unutra, ali jedan trenutak se posebno izdvaja.

Na stage mu se pridružuje Đorđe.

Zajedno izvode “95”.

Po prvi put ikada uživo.

Publika zna što se događa i reagira odmah. To nije samo pjesma, to je generacijski moment. Jedna od najutjecajnijih stvari tog vremena dobiva svoju live verziju pred tisućama ljudi.

I iako večer ide dalje bez stajanja, ovo je bio jedan od onih trenutaka koji se urežu i ostanu, bez obzira na sve što dolazi nakon.

Regionalni OG moment

Nakon Hiljsona slijedi još jedno iznenađenje večeri.

Na stage izlazi Coby.

Jedan od ključnih ljudi srpske trap scene, ime koje je već gotovo dva desetljeća prisutno kroz produkciju, pisanje i izvođenje. Njegov utjecaj daleko prelazi samo vlastite pjesme. To je figura koja je oblikovala zvuk jedne generacije.

Publika ga dočekuje s poštovanjem, a njegov kratki, ali efektan nastup podsjeća koliko je duboka povezanost regionalne scene. Od stvari poput “Moja Braća” do neformalnih, ali kultnih suradnji poput “Moj brat” s KUKU$om, jasno je da ta veza između hrvatske i srpske trap scene nije slučajna nego izgrađena godinama.

Vojko V i crossover trenutak večeri

Nakon njega dolazi Vojko V.

Jedan od rijetkih izvođača koji bez problema funkcionira u svim kontekstima. Od undergrounda do mainstreama, od festivala do velikih dvorana. Osnivač Dječaka, dobitnik Porina, ali prije svega performer koji zna držati publiku.

Njegov set ima sve. Humor, ironiju, hitove, ali i trenutke koji ostanu.

Jedan od glavnih momenata dolazi kada mu se na stageu pridružuje Zvone Pušić, direktor yema i samog DRITO festivala.

Zajedno izvode “Drito” s kompilacijskog albuma DRITO.

To nije bio samo još jedan feature, nego simboličan trenutak večeri. Čovjek koji stoji iza cijele priče na pozornici s izvođačem koji je obilježio scenu. Publika to prepoznaje i reagira odmah.

Najveći vrhunac seta ipak dolazi kada mu se pridružuje Baby Lasagna.

Zajedno izvode “Beskonačna osveta 2”.

Arena eksplodira. To je sudar dvije energije koje na papiru možda djeluju različito, ali uživo funkcioniraju savršeno. Jedan od onih trenutaka koji potvrđuju koliko se scena proširila izvan vlastitih granica.

KUKU$ – trenutak koji su svi čekali

A onda dolazi trenutak koji su svi čekali.

KUKU$.

Jedni od apsolutnih velikana hrvatske trap scene. Ime koje je definiralo zvuk jedne ere i koje i dalje drži vrh bez kompromisa.

Od prvog izlaska na stage bilo je jasno da je ovo njihov teren.

Set ide bez kočenja, hit za hitom, a energija u Areni prelazi u novu razinu. Publika zna sve. Svaku riječ, svaki drop.

Na stage im se pridružuje i HIGH5, prije vlastitog seta, što dodatno podiže cijeli moment. Dvije generacije koje su zajedno gradile scenu na istom mjestu.

Jedan od emotivnijih trenutaka dolazi kada zajedno s ekipom iz 30zone izvode “Debili”, navodno posljednji put u toj postavi. Publika to osjeti.

Zatim dolazi još jedan veliki moment.

Na stage izlazi Baby Lasagna za “Bam Bam Bira”.

Arena eksplodira.

Refren se dere iz tisuća grla, bez razmišljanja, bez zadrške. To je onaj tip pjesme koji više nije samo pjesma nego kolektivni trenutak.

U jednom dijelu seta rade i svoj squat moment na “Real Slavs”. Cijela Arena ide dolje, ali ovaj put se osjeti umor publike nakon višesatnog koncerta. Crowd control je i dalje jak, ali ne dostiže onu preciznost i eksploziju koju su ranije te večeri postigli Sjena i Mavid.

No to ne umanjuje činjenicu.

KUKU$ su i dalje ono što jesu.

Temelj.

HIGH5 – zatvaranje koje ima težinu

Za kraj dolazi HIGH5.

Možda i najemotivniji trenutak večeri.

Grupa koja je, uz KUKU$, među glavnim “očevima” domaće trap scene. Ekipa koja je postavila standarde i definirala smjer.

Danas nastupaju rijetko. Gotovo ekskluzivno.

Zato svaki njihov izlazak na stage nosi posebnu težinu.

Njihov set nije samo niz pjesama. To je povratak. Podsjetnik na sve što je bilo i na sve što je iz toga nastalo. Od prvih mixtapeova do trenutka kada stoje pred tisućama ljudi u Areni.

Publika to osjeća.

Svaki refren, svaki stih, svaki moment nosi dodatnu emociju. Kao da cijela scena na trenutak stane i prizna odakle je krenula.

Nakon deset godina Triestrice i svega što su napravili, HIGH5 zatvaraju večer na način koji ima smisla.

Bez pretjerivanja.

Samo činjenica.

Ovo su oni koji su sve pokrenuli.

I ovo je scena koju su pomogli izgraditi.