Za prvu postaju svoje nove europske turneje danski psycho–rockeri The Sonic Dawn odabrali su Voodoo Lake Grill & Music House u Žarovnici. Ili je ispalo da Žarovnica bude prva. Nema veze, nevažno je. Kako god bilo, koji su god razlozi i okolnosti dolaska, manje je važno. Jer, ono što jeste važno je činjenica da je ugodan klub u živopisnom, slikovitom dijelu Hrvatskog Zagorja, putem od Lepoglave do Slovenije, udomaćio (po)najbolji koncert u svojoj ne tako dugoj karijeri. A opet, nije da ih u drugoj godini njegova postojanja baš i nije bilo. I domaćih, i inozemnih.
Da zadovoljimo tehničke detalje, kažimo da su Emil Bureau (gitara, vokal), Jonas Waaben (bubnjevi, perkusije, back vokali) i Niels „Bird“ Fuglede (bas gitara) iz Copenhagena i da zajedno u ovom bendu sviraju 13 godina. U tom su razdoblju objavili pet studijskih albuma („Perception“ (2015.), „Into The Long Night“ (2017.), „Eclipse“ (2019.), „Enter The Mirage“ (2020.) i „Phantom (2024.)).
The Sonic Dawn opisuju svoj zvuk kao “psihodeličnu mješavinu stilova, od jazzy sitar popa do heavy acid rocka”, a koliko god da je to komplicirano za čitati i (nekima) kompleksno za razumjeti, glazba im je primamljiva i poprilično slušljiva. Ukorijenjena na psihodeliji, bluesu i proto–heavy/hard rocku s kraja 60-ih prošlog stoljeća, intenzivna je, sirova, energična, direktna i glasna, a s druge strane prkosna, zaglađena, mekana, susretljiva i smirujuća.
U biti, gotovo da nema benda i solo artista iz spomenutoga razdoblja, a koji u svojoj glazbi nije imao značajne utjecaje psihodelije. Od onih najpoznatijih, u kontekstu priče najčešće spominjanih The Doors ili (najranijih) Pink Floyd, pa do onih u javnosti manje ili skroz nepoznatih. Upravo se na taj period referira glazba ovih danskih rock majstora. A osim što su glazbeno bliski spomenutom razdoblju, kompletnim outfitom, od tjemena glave do rubova peta (ili špica) na obući, već na prvi pogled zorno dočaravaju u kojem periodu se nalaze njihovi glazbeni idoli. Ukratko, izgledaju (a i zvuče) kao da su nakon gotovo pola stoljeća hibernacije izvučeni iz vremenskog stroja i (po)stavljeni na pozornicu.
Zahvaljujući njihovim instrumentima, a nadasve zvukovnoj tehnici, koja uz retro tonove koje odašilje ima i iznimnu kolekcionarsku vrijednost, dobiva se i autentični zvuk nekih davnih, sirovih, pravih rockerskih vremena. A baš je taj segment njihove svirke, zvuk, bio na visokoj razini, što je, uz izvornosti, pridonijelo i jasnijoj viziji i doživljaju svih elemenata nastupa. I vokalnih i instrumentalnih. Pun volje, strasti i energije, trio je odsvirao odličan nastup u kojemu je vladala potpuna kohezija, balans između svih individualnih elemenata, zvučno spojenih u jednu kompetentnu, kompletnu i, već spomenutu, jako slušljivu cjelinu.
Emilova ‘hrapava’ pjevanja poduprijeta su (pravovremenim) Jonasovim back vokalima, nošena i zaraznim, masivnim gitarističkim riffovima, melodičnim heavy solažama, te razigranim i rasviranim bas gitarama i sistemskim, podupirućim bubnjevima. Baš ono, djeluju potpuno uigrano, razigrano, na momente i zaigrano i očito je da uživaju u glazbi koju kreiraju i sviraju. I potpuno su usklađeni. Kako svatko od njih sam sa sobom, tako i kao cjelina. Uostalom, trio su i da bi bili dobar tim moraju svi (znati) svirati. A to, ne da znaju, nego znaju jako dobro.
U dva seta, stopljena u nešto oko dva sata nastupa odsvirali su dobar dio svoje diskografije s naglaskom na zadnji album „Phantom“. Koliko god da pjesme u sebi imaju značajne karakteristike kompleksnosti, zamršenosti i umišljenosti, nastup je išao poprilično protočno, spontano i – lijepo. Istodobno djeluju i međusobno slične i različite, a od onih dojmljivijih, ili možda bolje upamćenih, izdvajamo “Psychedelic Ranger“, „Forever 1969“, koja stilski, a posebno imenom, govori ono najosnovnije što o bendu treba znati, potom „21st Century Blues „Hits of Acid“, „Numbers Blue“ i „Loose Ends“.
Bilo bi uistinu šteta da se propustio ovakav koncert, no ako je netko imao namjeru doći, a nije to napravio iz nekog razloga, predlažemo da to isto ne napravi 18. travnja, kada The Sonic Dawn svira u Hard Placeu. Ako je fan ovakve vrste glazbe, sumnjamo da će s tog koncerta otići nezadovoljan.
A o lokaciji na kojoj je održan spomenuti nastup, Voodoo Lake Grill & Music House u Žarovnici, nekom drugom prilikom. Pejzaže i vizualno dojmljive prirodne prizore koji (izvornom) rocku daju dodatnu dimenziju, opisat ćemo kad počnu svirke na vanjskom prostoru.
Do tada, čekamo još koji ‘klupski’ koncert.
Set 1
1 Psychedelic Ranger
2 Think It Over
3 Forever 1969
4 Watching Dust Fall
5 21st Century Blues
6 Hits of Acid
7 Scorpio
8 Fire At The Madhouse
9 Friend
Set 2
10 Nothing Can Live Here
11 Opening Night
12 The Rich Will Have To Die
13 Numbers Blue
14 Iron Bird
15 On The Edge of Our Time
16 Palantir
17 Loose Ends
18 Transatlantique
19 Micro Cosmos In A Drop
20 No Chaser
Galerija fotografija; The Sonic Dawn u Vodoo Lake, foto: Božidar Breški
