I opet, podnevni dvosatni koncert, ovaj put u vremenu od 11:00 do 13:00 sati, održao je Harpoon Blues Band, predvođen uvijek nadahnutim Predragom Lovrinčevićem – Lovrom, koji se uz svoje Harpoone još jednom otisnuo na zanimljivu ekspediciju plavičastih nota.
Harpoone jako dobro poznajem i znam što mogu pružiti, i to su upravo i učinili – sve kako bi publika bila više nego zadovoljna dostatnom količinom blue notes, koje su ih preplavile i odvele na mjesta koja je teško napustiti.
Harpooni su bend koji vas uvijek iznenadi svojom sigurnom izvedbom i repertoarom koji jednostavno nikoga ne može ostaviti ravnodušnim. Svaka im čast na energičnom i suptilnom nastupu koji doslovno razvaljuje sve nas koji volimo blues i općenito dobru i kvalitetnu glazbu. Jedno iznenađenje bio je vrlo upečatljiv nastup pjevačice Maje Kesić u izvedbi pjesme “I’d Rather Go Blind” legendarne i nažalost, pokojne Etta James. Da vas ne bih previše zamarala, jednostavno moram napisati: olala – odoše dlake na juriš!
Harpoon Blues Band uvijek će vas razvaliti svojim nastupom, bez obzira gdje, kada i u kojem obliku se priča odvija. Pa tako i na samom kraju, u poznatoj “Sweet Home Chicago”, Lovri i Harpoonima pridružuje se usni harmonikaš Joan Pau Cumellas iz španjolskog Tòfol Martínez Blues Banda i tako sjajnoj glazbenoj priči ovog podneva dolazi kraj. Bravo, Harpooni! Bravo! Budući da su koncerti tijekom dana izvrsni jer se održavaju na trgovima i u malim uličicama, oni su odličan način za zagrijavanje atmosfere uoči večerašnje finalne večeri 13. EBC-a.
Ali dan je još bio dug, a prije finalne večeri očekivao nas je još jedan sjajan koncert: Vladimir Georgev – Bugi i Jadran Mihelčić, obojica pobjednici u kategoriji solo/duo. Bugi je odnio pobjedu na 15. CBC-u 2023. godine, dok je Jadran to isto učinio na 16. CBC-u prošle godine. Ove izvođače obilježava veliki generacijski jaz, no u zajedničkoj skladbi pokazali su da to uopće nije bitno. Bitan je zapravo istančani osjećaj za ovu nimalo jednostavnu blues formu.
Budući da nisam glazbeni kritičar, već samo osoba koja je jako dugo posvećena slušanju i praćenju što se događa na blues sceni, moram ponovo, i to ne znam po koji put, potencirati mlade blues glazbenike, koji su istinski posvećeni ovom glazbenom žanru. Upravo je Jadranov nastup to pokazao i dokazao. Naime, jedno je glumiti da voliš blues, bilo da ga izvodiš ili slušaš, a drugo je biti mu istinski posvećen i to na način da ga u potpunosti razumiješ. Primjerice, nekome neće biti dovoljno niti deset-dvanaest članova u bendu raznih profila da postigne.
“ono nešto”, dok će drugi sjesti za raštimani stari, otrcani klavir i razvaliti svojim boogiejem. Netko će imati deset najboljih gitara i neće uspjeti publici donijeti tu plavičastu koprenu koja se samo tako spusti na sve one koji vole blues. S druge strane, netko će na staroj, malo posloženoj gitari razvaliti sve koji ga slušaju.
Istina je sljedeća: mnogi ljudi u svoj toj silnoj tehničko-tehnološkoj ponudi i današnjim informatičkim mogućnostima zaboravljaju da je blues nastao u poljima, na krvavim tračnicama, močvarama i u brdima. Zaboravljaju da je nastao u zatvorskim ćelijama i stajama. Svi pomalo zaboravljaju da blues čine ruke, noge, grlo, “usnjak”, gitara, “washboard”, držak od metle, jedna žica i drvena kutija. Mnogi zaboravljaju na velike “blues shoutere” kojima nisu trebali previše mikrofona i miks pultova. Sve je to blues, i u svemu tome krije se taj prokleti “mojo”. Bugi i Jadran dobro su zapravo svjedočili o svemu tome.Istinski vjerujem da će svi večerašnji finalisti nastaviti prenositi to svjedočanstvo bluesa. Pa neka pobijedi onaj tko će u tom dijelu najviše dati.
Kako sam do sada bio jedan od onih koji odlučuju tko će odnijeti pobjedu na prošlom 16. CBC-u, upravo sam se vodio tim nekim smjernicama pri donošenju svoje odluke o tome koliko ću kome bodova dodijeliti. Lijepo je sada uživati kad vidim da sam bio u pravu i da nisam pogriješio.
Harpoon Blues Band, Vladimir Georgev – Bugi i Jadran Mihelčić sjajno su obilježili ovaj finalni dan 13. EBC-a i “potaracali” teren kako bi se u 19:00 sati pokrenula finalna večer 13. European Blues Challengea.
Evo večerašnjih finalista:
- Finska: Jantso Jokelin
- Grčka: Eliana One Woman Band
- Ujedinjeno Kraljevstvo: Alice Armstrong Band
- Austrija: Peter Kern
- Poljska: Wild Flame
- Mađarska: Daniel Szebenyi
- Švicarska: Mark Slate & Rotosphere
- Njemačka: The See See Riders
Svih osam finalista nude nam različite prezentacijske forme bluesa, što je definitivno izvrsna stvar, a potom tu je opet prisutna ta generacijska razlika. Dragi moji “blues lovers”, moje srce je prepuno jer u tim mladim ljudima ogleda se sva ona velika i bogata prošlost ovog glazbenog stila, a ujedno se snažno odražava taj plavičasti bljesak u beskrajnu budućnost, u kojoj vidim jedno veliko plavo svjetlo koje će trajno osvjetljavati put svim onima koji taj i takav blues istinski vole.
Dok se čekalo proglašenje pobjednika, na “stageu” je došao Jadran Mihelčić i izveo na vrlo originalan i impresivan način gospeliziranu autorsku skladbu, a naravno, publika nije ostala ravnodušna, dapače. Moj kratki komentar bio je: “Kakvog mi asa u rukavu imamo!”
Ubrzo su došli rezultati žirija, koji je donio sljedeće odluke
Pobjedu za solo/duo nastup odnio je i u svoje ruke primio finski izvođač – Jantso Jokelin.
Kada su u pitanju bendovi, situacija je sljedeća:
Na trećem mjestu su:
3. Njemačka: The See See Riders
Drugo mjesto pripalo je:
2. Poljska: Wild Flame
A pobjednici 13. European Blues Challengea su:
1. Ujedinjeno Kraljevstvo: Alice Armstrong Band
A sada, konačno mogu slobodno napisati da su upravo oni bili moji favoriti i da sam već prve polufinalne večeri prišao Alice, čestitao joj na nastupu i rekao: “Young lady, for me you’re the winners!”
Na samom kraju, svakako velike zahvale idu svim onima koji su se trudili kako bi sve ovo u Splitu bilo baš tako, kako je bilo… sjajno organizirano i sve je prošlo bez ikakvih većih poteškoća. U tome su sudjelovali brojni ljudi koji su prepoznali važnost ovog glazbenog događaja. Svima im veliko hvala!
Doista, Split se pokazao kao istinski domaćin kojem ništa nije bilo teško. Za to su zaslužni svi oni koji su to organizirali uz veliki angažman čelnih ljudi HBS-a: potpredsjednika Stivija Vučkovića, ujedno i glavnog domaćina, glavnog tajnika Siniše Bizovića i predsjednika HBS-a Davora Bunčića.
Na kraju svega, jednostavno možemo vrlo jasno reći ili napisati – “WELL DONE!”
Više o svemu saznajte na:
https://www.alicearmstrongmusic.co.uk/
https://www.facebook.com/alicearmstrongmusic/
https://www.instagram.com/alicearmstrongmusic/
Yours bluesy,
Mladen Lončar – Mike
