Nisu se još slegli dojmovi, a ni pohvale svim znanim i neznanim „junacima“ koji su doveli Judith Hill na splitske Prokurative, gdje je održala koncert koji je (ili je trebao) sve prisutne ugodno izbaciti iz uobičajene ravnoteže, da bi dva dana nakon nje nastupila je Ida Kristine Nielsen – „Bas“ Ida ili Ida Funkhouser, kako joj tepaju. Ida je inače dugo godina bila članica Princeovog „New Power Generation“ benda, kao i funk/rock tria „3rdeyegirl“ gdje je preuzela odgovorne uloge basistice i vokala. S obzirom na Princeovo glazbeno opredjeljenje nema nikakve sumnje da će večeras Prokurativama odzvanjati zanosni, uvijek poticajni funkoidni zvukovi koje će Ida izvoditi na svom Sandberg California basu uz „malu“ pomoć svog Funkbots benda (Oliver Engquist – gitara, David „Fingers“ Haynes – bubanj, Kuku Agami – rapper koji ipak nije previše uzurpirao show, kako se dalo naslutiti iz nekih prijašnjih nastupa, te mladi klavijaturist azijskog porijekla kojemu unatoč dvije-tri najave nisam zapamtio ime.
Ušavši u Princeov začarani glazbeni mikrokozmos, Idi su se s lakoćom otvarala vrata za nastavak solo karijere.
Mišljenja sam da u funku nema mjesta lažnjacima, takvi odmah po prvim notama budu osuđeni u najmanju ruku na ignoriranje.
Osobno obožavam kad pripadnice ljepšeg spola sviraju bas gitaru ili saksofon. Poslovična i prepoznata ženska strana doživljavanja glazbe ima ono nešto što često nedostaje muškarcima. Poznata podjela na Veneru i Mars možda se najbolje očituje upravo kroz glazbu.
Upitana za uzore, trenutno spominje Princea (sasvim očekivano), Larryja Grahama, Marcusa Millera, Bootsy Collinsa, Pina Palladina, Jacoa Pastoriusa (veliki grijeh je ne spomenuti ga), Fleau.
Kao i na koncertu Judith Hill, i večeras su nastupile domaće snage: Elena Stella i Ante Jeličić Trio koji su pomalo dosadno obradili Runjićevu „Kapetane moj“ i Arsenovu „Kuću pored mora“.
Nakon njih nastupili su zadarsko-splitski „baristi“ koji uvijek znaju napraviti fenomenalnu crnu kavu; riječ je naravno o bendu Black Coffee, koji slavi 30 godina uspješnog rada. Uz pomoć Ane Uršule Najev izvedena je na Ujevićev tekst prekrasna „Zelenu granu s tugom žuta voća“.
Nakon Uršule mikrofona se prihvatila Danijela Prpić, regularna članica benda s tako smooth vokalom ovih majstora svirača. Čuli smo dva jazz standarda, uobičajeni dio njihovog repertoara – „Butterfly“ i „Watermelon Man“.
Nije trebalo puno čekati na pojavu fenomenalne Dankinje čije je sviranje uvijek kristalno čisto, glatko, naročito prilikom njenog „šamaranja“ basa, i koja je za svoje solaže koje su dobro prodrmale arkade Prokurativa bivala nagrađivana glasnim navijanjem opet nažalost malobrojne publike.
Idino poimanje funka svodi se na mješavinu funka RHCP-a, pomalo otkačenog Princeovog funka, onog iskonskog crnog funka prošaranog na trenutke soul brazdama, kao i njenog vlastitog poimanja ovog nadasve „zaraznog“ glazbenog stila.
Cijeli bend je apsolutno u koncertu, a ako je Ida šefica/kapetanica, onda je prvi oficir ovog rasplesanog svemirskog broda bubnjar David Haynes (svirao s hip-hop bendom Arrested Development), čija je specijalnost sviranje prstima. Za čvrst, moćan zvuk, a naročito u funku, esencijalna je korelacija ritam linije. Dok se za Idu ne trebaju trošiti riječi, David Haynes jedan je od onih afroameričkih bubnjara kojemu je set bubnjeva očito bio prvi rođendanski poklon, pa stoga ne čudi ritmička postojanost, kao ni imaginacija njegovog lupanja po kožama bubnjeva.
Svako malo Ida i društvo animirali su publiku koja se očito dobro zabavljala ili na pjevanje repetitivnog, jednostavnog refrena, ili na klapanje rukama, uz neizbježno plesanje.
Siguran sam da su Ida i njeno društvo vrsnih glazbenika svojim poštenim i nabrijanim nastupom osvojili još jedan teritorij s novim, vjernim obožavateljima.
Pohvale još jednom za funkcionalnu scenografiju, kao i za ukupnu kvalitetu i kvantitetu zvuka, iako mi se čini da je kojim slučajem ovaj koncert održan na Peristilu, bio bi to pun pogodak.
I tako u Splitu u samo par dana, dva vrhunska koncerta afirmiranih protagonista.
Dvije glazbenice različitih afiniteta, izražaja i emocija, dva vrhunska koncerta, koja će trajno biti zapamćena u splitskim glazbenim analima.
Nadam se da je to samo početak.
{gallery}idanielsen_23{/gallery}