Koji je zajednički nazivnik sljedećim imenima: The Shadows, Tina Turner, Osibisa, Arctic Monkeys, Afro Cuban All Stars, Cesaria Evora, Dire Straits, Wishbone Ash, Ray Charles, Anat Cohen, Iron Maiden?
Činjenica da su svi u različitim vremenskim razdobljima (očito sretnijim i svjetlijim) svirali i pjevali u Splitu.
A onda je došla tama s Istoka u vidu raznih turbo-folk „zvijezda“, koja je pomutila glazbene ukuse mlade splitske publike, što traje do dandanas.
I dok su u obližnjem Šibeniku gostovali kapitalci poput Bryana Ferryja i Jacoba Colliera, popularne face poput Lorde i LP, neumorni štancatelji albuma – KGLW, a buduće koncerte ezoteričnih Sigur Rós da ni ne spominjem – Splitom doslovno dominiraju razni Gazde Paje i slična bratija.
Je li se tračak svjetla ukazao nedavnim odličnim koncertom Laure Pergollizi, na koji se nastavljaju dva interesantna koncerta koja će se odvijati u sklopu redizajniranog Splitskog festivala u posebno osmišljenim večerima posvećenima bluesu i jazzu?
Prva na redu je Judith Hill, američka kantautorica iz Kalifornije. Surađivala je s mnoštvom poznatih imena svjetske glazbene scene: Michaelom Jacksonom, Princeom, Joshem Grobanom, Greggom Allmanom, Mikeom Oldfieldom, Rodom Stewartom, Stevieom Wonderom, Eltonom Johnom, Ringo Starom. Dio zaslužene slave ugrabila je pjevanjem glavne teme u dokumentarcu „20 Feet From Stardom“ u kojemu su neispričane priče koje su razni back vokali dijelili sa svjetski poznatim glazbenim imenima, kojom prilikom je dobila Grammy nagradu za najbolji glazbeni film.
Svoj dugosvirajući prvijenac „Back In Time“ iz 2015. godine snimljen je u Paisley Parku sa Princeom kao koproducentom.
Nastupa sa svojim porodičnim bendom, u sastavu: Michiko Hill (klavijature), Robert „Peewee“ Hill (bas) i John Staten (bubnjevi), čije se glazbene fantazije svode na mješavinu furioznog funka i „zadimljenog“ bluesa, jer kako sama kaže: „Moja glazba je traženje funka i soula u čijoj se sredini nalazi tuga. Moraš pronaći način kako plesati uz vatru“.
Za zagrijavanje publike zaduženi su veterani splitske blues scene, legendarni Otprilike ovako koji su u svojoj verziji odsvirali evergreene poput „Moj galebe“ i
„Kapetane moj“. Posthumna nagrada za životno djelo dodijeljena je Jadranu Zlodri Gobbu, spiritusu movensu ovog kultnog benda. Iza njih nastupili su Harpoon Blues Band koji su obradili „Tu-tu auto vrag ti piz odnija“ Tome Bebića. Zajedno s Otprilike ovako laureati su hrvatskih blues snaga za izniman rad na promoviranju plavih nota. Nagrade su preuzeli Vlado Marinić Kragić i Lovre Lovrinčević.
A onda se uragan sa mnoštvom nota s ispravnim stavom obrušio na (nažalost) malobrojnu publiku, njih ne više od 500. Ta činjenica nije spriječila prave profesionalce koji su od samog početka 100% bili uključeni u ovu, rekao bih, nadasve dinamičnu i energičnu svirku koja je došla iz jedne druge dimenzije. Mama Michiko na svojim je klavijaturama cijelo vrijeme, gotovo diskretno, a na momente sasvim prpošno i nadahnuto, obogaćivala ionako moćnu glazbenu panoramu, čije su temelje u savršenoj korelaciji gradili tata Robert i prava „zvijer“ na bubnjevima, gore spomenuti John Staten (član benda The Pimps of Joytime) s nedvojbenim afinitetom za sviranje čistokrvnog funka, a ni blues mu nije bio nepoznanica. Ako se pitate je li Staten Afroamerikanac, njegovo bubnjanje daje odgovor na to pitanje.
Što reći o samoj Judith?
Osobno sam je doživio kao potentan vokal s nepatvorenom energijom koji uživa u sviranju i pjevanju kombinacije rasnog bluesa, funka kojeg se ne bi stidio ni Prince, te srčanog i osjećajnog soula. Apsolutni energetski spoj Tine Turner s vokalnim dometima (na trenutke) Whitney Houston. Ukratko, ovakav vokal odavno nije odzvanjao splitskim Prokurativama, a ni Splitom općenito. Njen ples „uz vatru“ dobro je zapalio publiku koja je aklamacijama pozdravljala svaku pjesmu, koje su se praktički ponekad bez prekida nadovezivale jedna na drugu.
Osim toga Judith se pošteno iskazala svojim riffovima i solažama kako na gitari, tako i na klavijaturama.
Svi članovi benda imali su svojih „5 minuta slave“ za iskazivanje svog talenta, koje su bile vremenski idealno dozirane. Iz svake odsvirane i otpjevane note nedvojbeno iskače činjenica da je riječ o američkoj školi sviranja.
Nabrajanje izvedenog materijala imalo bi štrebersku komponentu, stoga treba samo napomenuti da je dosta materijala s njezinog zadnjeg albuma. Naslovi pjesama s ovog koncerta apsolutno su nebitni, večeras je pobijedila glazba.
Za pohvaliti je apsolutno gabaritima primjerenu pozornicu, funkcionalnu rasvjetu, kao i sasvim dobro ozvučenje.
Pomalo je iznenađujuća činjenica da je Judith nakon nastupa u Dakoti od 18. ovog mjeseca odlučila promijeniti kontinent te je u Split naizgled došla iz čista mira (što ipak nije točno); ovo je naime prvi od svega nekoliko koncerata koje će održati u Europi, pa stoga tko se skrio, magarac je bio. Ovakvi koncerti ne propuštaju se bez valjanog razloga.
Za svaku pohvalu je činjenica da je njezinim nastupom revitaliziran i nastavljen ranije spomenuti niz vrhunskih glazbenika koji su svoju maštu i vizije podijelili sa splitskom publikom.
A sljedeća na redu je „Bas“ Ida Nielsen, članica Princeovog New Power Generation benda.
Tko ovo preskoči, neka se kaje doživotno.
{gallery}Judith_Hill_23{/gallery}