Igudesman i Landymore zaključili rekordnu sezonu Hrvatskog doma Split
Igudesman i Landymore u Hrvatskom domu Split, foto: Jadran Babić
Istaknuto Izvještaji Koncerti

Igudesman i Landymore zaključili rekordnu sezonu Hrvatskog doma Split

Igudesman i Landymore u Hrvatskom domu Split, foto: Jadran Babić

Sinoć, 28.svibnja, službeno je završila koncertna sezona  u Hrvatskom domu u Splitu, koncertom gore navedenih glazbenika (no, o tome nešto kasnije).

Prema svim pokazateljima ovo je bila najbolja, najplodonosnija, financijski najuspješnija sezona s najvećim brojem posjetitelja, izvođača i pretplatnika.

Po običaju službeno su dodjeljene nagrade po raznim kategorijama od strane komisije (u kojoj je učestvovala i moja malenkost):

*Nagrada sezone za najbolje glazbeno ostvarenje-Wigmore Soloist

*Nagrada Splitski krug-Mirko Škarica

*Nagrada za razvoj publike-Magdalena Mrčela i Goran Golovko

*Nagrada Ciklus mladih glazbenika-Anja Papi Peranović

*Nagrada publike-Maja Perić

*Nagrada za najbolje glazbeno ostvarenje u ciklusu Jazz i svjetske gazbe-Vasko Atanasovski i Vasil Hadžimanov.

Upravo će potonji u narednoj sezoni održati tri koncerta kroz mješovite sastave. A posebnu nagradu dobio je poznati fotograf Jadran Babić koji je od samih početaka Hrvatskog doma svojim fotografijama dokumentirao brojne događaje.

Igudesman i Landymore u Hrvatskom domu Split, foto: Jadran Babić
Igudesman i Landymore u Hrvatskom domu Split, foto: Jadran Babić

Ako sam za pretposljednji koncert sezone (Eksterminator 81) napisao da posjeduje čudnu instrumentalnu formaciju, onda je ovaj posljednji još čudniji: Aleksey Igudesman (violina) i Lucy Landymore (marimba, snare bubanj, kongo bubnjevi, cayón).

Aleksey Igudesman virtuoz je na violini, dirigent, krosžanrovski skladatelj koji ruši sterilne podjele u glazbi, skladatelj filmske glazbe (surađivao je s Hansom Zimmerom). Njegove interpretacije unose kroz mimiku lica, pokrete tijela potrebnu dozu humora, uz poslovično zanimljive i tehnički zahtjevne aranžmane, donoseći pri tome u gotovo svakoj izvedbi neograničenu kreativnost mješanjem klasične glazbe sa world music. Takvom kalibru umjetnika svakako pripada i vrhunska violina, u pitanju je model Santo Seraphin iz 1717 godine. Inače, Igudesman zna svirati i posebnom tehnikom zvanom (ako sam dobro čuo) chop.

Igudesman i Landymore u Hrvatskom domu Split, foto: Jadran Babić
Igudesman i Landymore u Hrvatskom domu Split, foto: Jadran Babić

Lucy Landymore nagrađena je udarljkašica, bubnjaraka i skladateljica. Zahvaljujući talentu, surađivala je s poznatim imenima poput Stewarta Copelanda, Christine Stürmer, Andrea Boccelija. Hans Zimmer ju je zajedno s duetom Igudesman & Joo pozvao da nastupi u predstavljanju njegovog novog dokumentarca Hollywood Rebel, za koju priliku je izvela posebne aranžmane njegovih filmskih uspješnica.

Čuli smo tako autorske skladbe svakog od umjetnika, Igudesman je predstavio: „Yeah“, „In the Woods“, „Funk the String“ i „Si Señor“ (sa bravuroznom kombinacijom violine i kongo bubnjeva), dok je Landymore predstavila kontemplirajuću „Healing Pieces“, „Golden Meadows“, te, kako je kazala njenu posvetu Igudesmanu u odličnoj „Roo“.

Igudesman i Landymore u Hrvatskom domu Split, foto: Jadran Babić
Igudesman i Landymore u Hrvatskom domu Split, foto: Jadran Babić

Ono što me posebno obradovalo bile su izvedbe „Male noćne muzike“ s rap elementima; „Bach Double for Single“ u odličnoj sinergiji violine i snare bubnja (za koju su kazali da je Bach bio jazz glazbenik); „Flamenco fantasy“ ( duet violine i cayóna).

Lucy Landymore je u izvedbi „Reflexions“ odala homage glazbeniku koji je na njenu karijeru ostavio duboke tragove, u pitanju je Chick Corea.

Prilikom njihove izvedbe „Interstellar Variation“, Igudesman je ispričao sljedeće: „Christopher Nolan je Hansu Zimmeru dao samo jednu stranicu scenarija za film „Interstellar“ zamolivši ga da napiše glazbu. Upitan o čemu se radi, Nolan je kazao da se radi o posebnom odnosu oca i kćeri“.

I tako smo uronili u čudesno okruženje kosmosa, čija je glazba jedan od neizostavnih elemenata, jer je traženje utočišta u glazbi, s bojama njenih tonova, njezinim tonalitetima i ritmovima, različitim glazbalima, jedno od mogućnosti povezivanja s puninom kozmičkog života. Odličan film, odličan soundtrack, te njihova nadahnuta i  bravurozna varijacija bila je (makar meni) jedan od vrhunaca ove neobične glazbene večeri.

S njihovom verzijom „Hava Nagila“ ovaj interesantan i savršeno uigran dvojac završio je druženje s razdraganom publikom koja ih je nagradila dugotrajnim aklamacijama.