Shock rock ili kako već nazvati ovaj glazbeni žanr, noćas je u Vintage Industrial Baru dobio svoju novu podvrstu ili bolje rečeno poddisciplinu (iz razloga što se radi o djelomice duhovnom procesu) – hvatanje za jaja. LET 3 od 1987. najvjernije predstavlja vječno mlad i energičan riječki rock.
Miele Rosa Miele sok
Miele Rosa Miele bok
Z pupka ti pijem sok
Sve dok ti šećer daje moć
Z pupka ti pijem sok
Iz uha ti kaplje riječki rock (MieleRosa, RKTRD NDRD, 2025).
Damir Martinović Mrle, Zoran Prodanović Prlja, Matej Zec, Dražen Baljak i Ivan Bojčić koncertom u Vintageu potvrdili su legendu koja govori da LET 3 uvijek zvuči odlično. Večer su otvorili numerom Ljubim te do krvi, dok su se u prvom “bloku” našle i Mamne baneta, eurovizijski hit Mama ŠČ! i Tazi Tazi. Glazbena večer bila je svojevrsni presjek uspješnica s ranijih albuma benda i novih pjesama s friškog RKTRD NDRD – bend je potaknuo publiku da daju priliku i novom albumu, a prisutni se nikako nisu bunili prilikom izvedbi novih stvari.

Atmosfera u vrućem prostoru VIB-a bila je odlična od prvog takta, no grande culminazione (Mrletovim vokabularom) uslijedila je prilikom pjesama Vjeran pas i Izgubljeni. “Godinama pričaju ima nas malo, a sve nas je više” može se vrlo lako iskoristiti za opis ovog koncerta, vjerni pratitelji LETA 3 mogu ispuniti prostor Vintagea i na zadnji četvrtak u mjesecu svibnju.
Publiku, okupljenu na ovaj random četvrtak LET 3 je natjerao da plešu poput Mrleta na Mamne Baneta, u glas navijaju za najdraže im – riječke pičke. Gitarski duo Zec – Baljak svira toliko dobro da na trenutke zvuči nestvarno, Bojčić i Mrle su definitivno all-star ritam sekcija hrvatske alternativne scene, dok Prljin vrisak poput onog u “Izgubljeni” dokazuje kako još uvijek itekako živi riječki rock.
Moja Rijeka je najljepši grad
U njoj vlada rokerski sklad
Gitaru svira i star i mlad
I dok na lukobranu galebovi klikću
Ja najviše štujem riječku pičku
Nigdje takvog grada nisam vidio
Nigdje takvog grada nema (Riječke pičke, Bombardiranje Srbije i Čačka, 2005).


