mary in the junkyard: londonski trio novog alternativnog rocka
Mary in the Junkyard je britanski indie/art-rock trio nastao u Londonu 2022. godine. Članovi su Clari Freeman-Taylor (vokal, gitara), Saya Barbaglia (viola, bas) i David Addison (bubnjevi). Svo troje su bili tinejdžeri kada su osnovali bend, a povezuje ih klasična glazbena naobrazba. Freeman-Taylor i Barbaglia upoznale su se na ljetnom kampu klasične glazbe, gdje su kao četrnaestogodišnjakinje dobile zadatak zajedno izvesti skladbu, a Freeman-Taylor i Addison prethodno su svirali u alt-rock bendu Second Thoughts, što je olakšalo njihovo ponovno udruživanje. Prvi nastup Mary in the Junkyard dogodio se u Cavendish Armsu u Stockwellu, nakon što je Freeman-Taylor dobila termin i pozvala Barbagliu i Addisona da joj se pridruže. Ubrzo su postali stalni dio londonske DIY scene, posebno kultnog kluba The Windmill u Brixtonu. U ranim danima svi su živjeli zajedno u zajedničkom stanu, dijeleći prostor i s članovima benda Little Grandad. Njihova glazba opisuje se kao „angry, weepy, chaos rock“, spoj sirove energije, klasične preciznosti i art-rock eksperimenta. Kritičari ih uspoređuju s Adrianne Lenker i Wolf Alice zbog emotivne intenzivnosti i atmosfere. Prvi singl „Tuesday“ objavili su u listopadu 2023., a pjesma je brzo postala nezaobilazan završetak njihovih koncerata. Godine 2024. slijede singlovi „Ghost“ i „Marble Arch“, koji najavljuju njihov debitantski EP This Old House koji je izdan u svibnju 2024., u produkciji Richarda Russella (XL Recordings), i učvršćuje njihov status jednog od najuzbudljivijih novih britanskih bendova. Krajem 2024. objavljuju pjesme „This Is My California“ i „Bear Walk“, dodatno proširujući svoj zvuk prema toplijim, prostranijim aranžmanima. U 2025. sudjeluju na pjesmi „Swamp Dream #3“ projekta Everything Is Recorded. Iste godine prate Wet Leg na njihovoj „Moisturizer“ turneji, čime dobivaju veliku vidljivost. Njihovi koncerti poznati su po kaotičnoj, ali magnetičnoj energiji te po neobičnim vizualnim elementima poput papir-mašé kreacija i ručno izrađenih rekvizita. Bend često naglašava važnost malih, nezavisnih prostora i DIY etike u glazbenoj industriji. Godine 2025. nastupaju na festivalima poput Green Man, The Great Escape i End of the Road, te snimaju zapaženi KEXP session. U 2026. objavljuju svoj prvi dugometražni album Role Model Hermit, snimljen s producentom Olijem Baystonom. Album donosi mračne bajkovite motive, kompleksne melodije i emotivne vrhunce, potvrđujući njihov autorski identitet. Singlovi s albuma uključuju „Crash Landing“, „Candelabra“, „New Muscles“, „Mouse“ i „Blood“. Mary in the Junkyard nastavljaju graditi reputaciju jednog od najkreativnijih i najmaštovitijih bendova nove britanske scene. Njihova kombinacija klasične podloge, indie-rock žestine i art-pop imaginacije čini ih jedinstvenima u suvremenom glazbenom krajoliku. Danas su prepoznati kao bend koji spaja intimnost, kaos, emociju i performativnu umjetnost u prepoznatljiv, originalan izraz.
