Mjesto radnje Špancirfest, dan drugi, PAN pozornica u Starom gradu. Projekt „Odyssey“ koji nastaje u suradnji bendova Jelusick i YB više je od obične koncertne serije. Inicijativa, koju lokalno podržava Korejska agencija za kreativni sadržaj, obuhvaća šest koncerata u objema zemljama i ima za cilj potaknuti širu kulturnu razmjenu putem glazbe, turizma i medija.
Stoga je Jelusick bio u Koreji i imao dva koncerta, te promovirao svoju glazbu, a čini se da će kao posljedica svega ovoga nastati i live album, a zauzvrat će YB u Hrvatskoj imati svoj koncerte, a prvi sam imao čast i priliku vidjeti na već spomenutoj pozornici Špancirfesta.
YB band je nastao davne 1996. godine i prvi veliki uspjeh im je bila pjesma koju su skladali za Svjetsko nogometno prvenstvo 2002. godine, a nakon toga su stekli gotovo kultni status u Južnoj Koreji, a i u okolnim zemljama. Koncerti su im uvijek rasprodani i headlineri su na gotovo svim festivalima na kojima nastupaju. Yoon Do-hyun je osoba koja je žarište benda, tekstopisac i multiinstrumentalist.
Godinama dolazim na Špancirfest i uvijek me dojmi činjenica da su produkcijski savršeni, zvuk, svjetla i sve prateće stvari vezane za koncerte su uvijek na vrhunskoj razini. Tako je bilo i na ovom koncertu koji je imao dostav posebnih efekata u vidu prezentacija na video zidu, gdje smo mogli čitati tekstove i shvatiti o čemu YB pjeva i koje teme pokriva.
No, prije njegovog nastupa očekivala nas je još jedna glazbena poslastica iz Južne Koreje. Rolling Quartz je kvintet djevojaka koje su najveći glazbeni izvozni proizvod Južne Koreje – K-pop – modificirale i dodale čvrstu, rokersko, metalno, grungersku pozadinu i dobile nekakav – K-rock ili metal. Da se razumijemo nisu one jedine koje to rade, no njihova pojava na sceni dominiranoj muškim bendovima ovog stila, donijela je svojevrsno osvježenje.
Ono što vam mogu napisati je da je nastup bio odličan. Mladenačka bezbrižnost, energija, vladanje instrumentima, pjevanje, performans – apsolutno sve je bilo baš kako treba.
Pjevačica Jayoung vrckava, vesela u odličnoj komunikaciji s publikom kao i ostatak benda. Nakon uvodne pjesme su se svaka obratile publici sa simpatičnom frazom na hrvatskom jeziku od kojih mi je ona bubnjarice „Oćemo rokati zajedno“ bila daleko najsimpatičnija.
U publici veliki broj vrlo mladih (uglavnom) djevojčica koje su očiti fanovi jer su imali nekakve čudne svjetlosne uređaje kućne izrade na kojima je pisalo ime benda. I što je najvažnije vidjelo se da znaju bend i da su baš pravi fanovi. Vrisak i cika nakon svake pjesme, ali i odobravanje ove starije publike jer nastup je baš bio osvježavajući.
Dino im se pridružio na pozornici u obradi Nickelbackove „Burn it to the ground“ i tu je nastala ludnica, a nakon toga su djevojke redale svoje uspješnice i tražile feedback od publike. I svi smo zdušno dizali ruke, vikali, pjevali, skakali…
Pjesme koje izvode, one autorske, su kombinacija korejskog i engleskog (kao što prakticiraju i K-pop bendovi), a obrade su im više nego zanimljive.
Na jednoj od njih Lady Gaga „Poker face“ se skakalo i pjevalo, a tu mi se pridružio i moj sin i rekao da će i Rolling Quartz završiti na njegovoj play listi.
Nakon 45 minuta set simpatičnih djevojaka iz Seoula je završio i čekali smo nastup zvijezde večeri.
YB je točno u 22,00 sati stupio na pozornicu opet najavljen od Dina Jelušića, a sam postav instrumenata je bio klasično rokerski. Osim samog frontmana tu su gitara, bas i bubanj uz naravno klavijaturu za Yb-a, te nešto kompjutorske opreme za popunu zvuka.
Odmah na staru – svirački i više nego impresivno. Nije čudo, s obzirom na dug staž, no nekako nemamo (barem ja) taj osjećaj da se kvalitetan rock, metal ili druga alternativna glazba svira negdje drugdje u svijetu osim na onim uobičajenim izvorima ove glazbe.
YB osim glazbene poruke nosi i poruku mira koja ga je dovela do nastupa u Pjongyangu i kojima je dobio titulu ambasadora mira. Osim toga njihov singl „Dreamer“ je kao dio jednog dokumentarca postigao veliki uspjeh i na američkim radio stanicama, te ih je stavio i na tu vrlo prestižnu mapu.
Izdvojit ću dvije slike iz ovog nastupa koje su se mene osobno najviše dojmile.
Slika 1. – zajednički nastup Dina Jelušića i YB banda koji je prikazao sav talent i glazbenu snagu kako YB banda tako i Dina. Odlična uigranost na sceni, odlična pjesma i harmonija koja se vidi možda tek kod umjetnika koji dugo surađuju. U tom nastupu se prepoznao taj „klik“ kada se nađu glazbenici koji u roku milisekunde mogu nastupati zajedno kao da se znaju 100 godina.
Slika 2. – balada koju je YB odsvirao na bisu a koja se vezala za najveću životinju na svijetu (plavetni kit) i simbolizira prostranstvo i duboku emociju. Ovdje se moglo vidjeti koliko jezik ne može i nije prepreka u prepoznavanju emocije i poruke pjesme. Kroz samo pjevanje YB-a se mogli dati zaključiti o kakvoj je pjesmi riječ. Pjesma priča o plavetnom kitu koji svojom veličinom može biti dominantan i bahat i jak, ali to ne čini, te da bismo i mi ljudi mogli učiti od tih veličanstvenih životinja.
I hope we swim like a blue whale someday
And we can live without fear in this wide world
I hope that you are that one
Don’t hurt anymore. Don’t cry now. Smile.
When your road is felt weary,
Tell me. Don’t hide. You are not alone.
Na samom kraju nas je YB poučio jednoj korejskoj narodnoj pjesmi, a za koju je na pozornicu pozvao i Rolling Quartz, te su nakon a capella dijela prešli u rokersku obradu te pjesme i time zaključili jedan izuzetan nastup, pravi spektakl popraćen, po mom mišljenju, sa ipak premalo publike.
Ako ih želite vidjeti nastupaju na Trsatskoj gradini u ponedjeljak, a u srijedu su u Zagrebu.
Španciru svaka čast da se uključio u ovu priču i time svoj odlični festival promoviraju i u daleku Koreju.
Up the horns!
Robert Katalinić
