Promocija novog albuma Bitter Story for Humanity riječkog metal sastava Keops u zagrebačkom Boogaloou pretvorila se u jednu od onih večeri koje jasno afirmiraju koliko domaća metal scena može djelovati ozbiljno, organizirano i produkcijski konkurentno kada se poklope bendovi, prostor i publika. Pri samom ulasku u klub bilo je vidljivo da se publika nije okupila zbog usputnog izlaska, već prvenstveno zbog bendova i promocije albuma. Tijekom večeri, Boogaloo je postupno postajao sve puniji, a reakcije publike iz seta u set djelovale su intenzivnije.
Prvi su na pozornicu izašli Nikola’s Cage iz Zadra. Iako su večer otvorili kao najmlađe ime na lineupu, djelovali su samouvjereno i stabilno. Njihov groove i alternativni metal zvuk vrlo se dobro uklopio u akustiku prostora, posebno u trenucima kada bi riffovi prelazili iz nešto sporijih „masivnijih“ dionica u agresivnije prijelaze. Bend se nije oslanjao na pretjeranu komunikaciju s publikom ni na „forsiranje atmosfere”, nego prvenstveno na energiju same izvedbe, što je u ovom slučaju funkcioniralo mnogo bolje od nekog standardnog koncertnog small talka. Posebno se istaknula vokalistica Andrea Dugandžić, čiji je nastup tijekom cijelog seta djelovao vrlo fokusirano i uvjerljivo. Njezina sposobnost hitrog prelaska iz melodičnih fraza u puno agresivniji vokalni pristup davala je pjesmama dodatnu dinamiku, a upravo je ta kombinacija modernog groove metala i izražene emotivnosti ono po čemu Nikola’s Cage trenutačno odskače od velikog dijela domaće alternativne scene. Iako je publika u samom početku djelovala blago rezervirano, nakon samo nekoliko pjesama prostor ispred pozornice počeo se puniti, a reakcije postajati vidljivo življe. Krajnje, bend je ostavio dojam sastava koji je vrlo svjestan vlastitog identiteta i smjera u kojem želi ići u sklopu nove postave.
Kontrastno, potpuno drugačiju energiju unijela je Infernal Tenebra, te su izlaskom na pozornicu postavili novu dinamiku večeri. Rasvjeta, intenzitet nastupa i ukupna agresija benda gotovo su trenutačno podigli atmosferu u dvorani nakon predaha. Njihov death/thrash pristup zvučao je izrazito kompaktno i tehnički precizno, bez viška improvizacije ili nepotrebnog razvlačenja između pjesama, te tempo nastupa gotovo ni u jednom trenutku nije padao. Brzim prijelazima u nove sekcije i blastbeat prijelaze, održavali su konstantnu razinu tenzije u prostoru tijekom seta. Upravo je ta kontinuirana žustrina jedan od razloga zašto Infernal Tenebra uživo djeluje jednako intenzivno kao i na studijskim snimkama, ako ne i agresivnije. Sve je djelovalo vrlo kontrolirano i profesionalno, što nije iznenađujuće za bend s tolikim koncertnim iskustvom. Dodatnu težinu nastupu davala je i sama pojava benda na pozornici; bez pretjerane dodatne teatralnosti ili narativa, Infernal Tenebra djelovala je fokusirano i gotovo „hladno precizno“ s ucrtanim naumom da prenese čim veću energiju na publiku. Razina angažmana i koncentracije tijekom cijelog seta jasno je pokazivala koliki respekt Infernal Tenebra uživa među domaćom metal publikom. Njihov nastup djelovao je kao podsjetnik koliko iskustvo, preciznost i jasno definiran identitet mogu podići koncertnu izvedbu na razinu koja bez problema konkurira mnogo većim europskim underground imenima.
Nakon kratke pauze i završnih priprema na pozornici, reflektori su se ugasili, a Boogaloo je dočekao trenutak zbog kojeg je većina publike i došla te večeri. Keops je nastup otvorio pjesmom “Walk of Death”, koja je odmah postavila ton ostatku koncerta. Zvuk benda od prvih je minuta djelovao iznimno moćno i produkcijski vrlo jasno definiran. Nastavak seta kroz “Breath of Fire”, “Misery Memento” i naslovnu “Bitter Story for Humanity” vrlo je jasno pokazao smjer i odlučnost novog albuma. Keops danas zvuči modernije, atmosferičnije i produkcijski ambicioznije nego ranije, ali pritom nije izgubio prepoznatljivu riffovsku čvrstoću po kojoj ih publika godinama pamti. Nove pjesme uživo djeluju znatno agresivnije nego na studijskoj verziji, pretežito zbog izraženijeg ritma i težeg gitarskog tona koji u klupskom prostoru dobiva dodatan značaj. Kao i u slučaju Nikola’s Cagea, Keops je također uveo promjene u svojoj postavi. Izuzev promocije, važan trenutak večeri bio je i nastup nove vokalistice Vane Beare, kojoj je ovo bila jedna od najvećih domaćih koncertnih promocija otkako se pridružila bendu. Ono što je posebno dojmljivo jest činjenica da njezina prisutnost ni u jednom trenutku nije djelovala kao novo poglavlje koje se još traži, nego kao potpuno prirodan nastavak identiteta benda. Vokalno je djelovala sigurno, energično i vrlo precizno, a interakcija s ostatkom benda tijekom cijelog nastupa ostavljala je dojam iznimno uigrane postave. Nastavak seta donio je kombinaciju novog i starijeg materijala kroz pjesme “Road to Perdition”, “The Rite”, “Unconscious Mind”, “The Machine” i “My Soul Released”. Upravo je u tim trenucima bilo najzanimljivije promatrati koliko se novi materijal organski uklapa u raniji repertoar benda. Nije postojao osjećaj naglog stilskog zaokreta, već osjećaj evolucije zvuka koji je s vremenom postao zreliji, moderniji i emotivno slojevitiji. Publika je snažno reagirala na “False Gods” i “Rise Again”, tijekom kojih je atmosfera u prvim redovima eruptirala. Sve više ljudi približavalo se pozornici, a dojam povezanosti benda i publike postajao je vrlo izražen. U tim je trenucima bilo jasno da se ne radi isključivo o promociji albuma, već i događaju koji za dio domaće metal publike ima značajnu emocionalnu dubinu. Prijelom seta odvio se kroz obradu “She Sells Sanctuary”, koja je djelovala kao svojevrsni predah prije završnice seta. Iako se stilski razlikovala od ostatka repertoara, bend ju je vrlo uspješno uklopio u koncert bez gubitka energije ili atmosfere. Završne pjesme “Sacred Land”, “Sinner” i “Keops” zatvorile su večer na izrazito snažan način, uz možda i najglasnije reakcije publike tijekom cijelog koncerta.
Unatoč večeri koja je već sama po sebi bila prepuna angažiranosti, vjerojatno najbolji pokazatelj uspješnosti same promocije dogodio se tek nakon posljednje odsvirane note. Po završetku koncerta, prostor oko merch štanda je jednostavno vrvio ljudima. Redovi za majice, CD izdanja i razgovor s članovima benda protezali su se kroz velik dio kluba, a atmosfera nakon nastupa djelovala je gotovo jednako živo kao tijekom samog koncerta. Suprotno tomu kako često biva, ljudi nisu samo usput prolazili kraj mercha, već su aktivno pregledavali izdanja, komentirali pjesme i međusobno raspravljali o dojmovima s nastupa. Upravo takve situacije najbolje pokazuju koliko je koncert zapravo ostavio trag na publici. Samim time, promocija albuma “Bitter Story for Humanity” nije djelovala kao običan klupski nastup ili standardna koncertna promocija novog materijala. U konačnici, večer je ostavila dojam vrlo ozbiljno organiziranog događaja koji je okupio tri kvalitetna domaća benda i publici predstavio nekoliko različitih lica suvremenog hrvatskog metala. Još važnije, pokazala je da domaća scena i dalje ima izvođače sposobne ponuditi autentično, produkcijski ozbiljno i koncertno iznimno uvjerljivo iskustvo.
Galerija fotografija; Keops u Boogaloou, foto: Irma Horvat
