O supermoćnom engleskom kvartetu rečeno je već puno toga i svaki put kada pomislimo da je završena priča o Led Zeppelinima iz zlatnog perioda do Bonhamove smrti, Jimmy Page posegne u bogati arhiv benda kako bi kritičarima pružio novi materijal na prosudbu, a poklonicima podario nove audio i vizualne užitke. Nakon izuzetnog troduplog albuma uživo How the West Was Won (2003) i, kako ga je Michael Azzerad opisao, „Svetog grala heavy metala“, Led Zeppelin DVD (2003.), Page se upustio u zahtjevan pothvat revidiranja i remasteriranja cjelokupnog studijskog stvaralaštva Zeppelina. To znači, drugim riječima, da je plan napraviti konačni, autorski mastering studijskih albuma (zadnji su put remasterirani prije preko desetak godina) i uz to ponuditi na „deluxe“ izdanjima dodatni disk s do sada službeno neobjavljenim i u pravilu nepoznatim materijalima. Tako je cilj svakog izdanja, kako sam kaže, pružiti sjajan uvid i biti poput „portala u vremensku zonu u kojoj je svaki album napravljen“. Da je projekt komercijalno uspio, govori i podatak da su prva tri lansirana reizdanja Zeppelina u prvom tjednu redom zauzela 7. 9. i 10. mjesto na Billboardovoj ljestvici s pojedinačnom prodajom od 37.000, 34.000 i 32.000 kopija.
Prvim studijskim albumom započeo je strelovit uspon Zeppelina na tron bogova rocka. Đorđe Škarica je već napisao dobar prikaz ovog legendarnog djela u recenziji za SoundGuardian, pa nije potrebno iznova ponavljati već poznate činjenice. Dovoljno je reći da je u pitanju eksplozivno remekdjelo koje u početku, unutar horizonta tipičnog kritičarskog sljepila (primjerice, časopis Rolling Stone poznat je po spornom otpisivanju klasičnih albuma koje je onda naknadno preispitavao), nije bilo prepoznato kao takvo. Gledano s distance od preko četrdeset godina, čini se gotovo fascinantno da su tako mladi dečki izbacili, u glazbenom, ekspresivnom i tekstualnom smislu, tako zrelo, snažno i nadahnuto djelo.
Novi remaster albuma sa izvornih analognih vrpci, koji potpisuje sam Jimmy Page, pruža trenutno i u budućnosti verziju od koje vjerojatno bolje ne može. Razlika u odnosu na dosta dobar mastering Barryja Diamenta s kraja 1980-ih, nije toliko očita na prosječnim sustavima. Čini se da je zvučna slika tek neznatno jasnija i detaljnija, a vokal Roberta Planta malo istureniji u odnosu na ostale instrumente.
Ono što ovo izdanje čini posebnim je odličan vizualni dojam i dodatak drugog diska sa snimkom koncerta uživo iz pariške L’Olympije. Unutar kartonskog omota koji izgleda poput vinila nalazi se i knjižica s fotografijama i podacima. Iako je riječ o kvalitetnom izdanju, moglo bi se jedino prigovoriti da nedostaju zaštitne navlake za CD-e koje bi spriječile moguća oštećenja te uvodni tekst koji bi dao dublji uvid u novo izdanje. No, može se pretpostaviti da bi tada i cijena „deluxe“ izdanja bila nešto veća od poprilično pristupačnih 13 američkih dolara, za koliko se može naći na Amazonu. Kod nas je u trgovinama cijena albuma oko 130 kuna.
Budući da ne postoje alternativne verzije pjesama niti dodatni materijal sa snimanja Led Zeppelin I, Page se odlučio na dodatni disk staviti do sada neobjavljeni pariški koncert u dvorani L’Olympija iz 1969. godine. Riječ je o koncertu u sklopu jesenje europske turneje (3.-12. listopada 1969.) u svrhu promocije predstojećeg izlaska drugog albuma Led Zeppelin II koji je i objavljen deset dana nakon završetka turneje. Snimila ga je i tri tjedna kasnije emitirala radio postaja Europe 1. Snimka je, također, ponovno emitirana na radio postaji Europe 2, prije koncerta u londonskoj O2 areni, 2007. godine. S obzirom da do 1970. godine koncerte nisu snimali u „multitrack“ formatu, zvuk nažalost nije na razini kvalitete njihovih drugih objavljenih snimki uživo. Nerijetko je bačvast i tanak, a instrumenti se znaju pogubiti u daljinu. Ipak, u odnosu na dostupna „bootleg“ izdanja, Pageov je svježi mastering sa izvornih vrpci u svakom slučaju daleko kvalitetniji, slušljiviji i čišći.
No, bez obzira na relativno nekvalitetnu snimku, sama je izvedba žestoka, sirova, energična i nemilosrdna. Komunikacija je telepatska a čarolija u bendu neupitna. Ponad čvrste i bogate Bonhamove i John Paul Jonesove ritmičke pozadine nadvijaju se moćni Pageovi riffovi i frenetične, rastegnute solaže te siloviti, puni vokal Roberta Planta koji je u to vrijeme davao maksimalno od sebe i pjevao iz sve snage, kao da se uskoro sprema apokalipsa. Iako je koncert trebao promovirati skorašnji novi album, odsvirali su tek dvije pjesme s Led Zeppelin II, „Heartbreaker“ i „Moby Dick“, a ostatak je materijala s prvog albuma. Nedostaje jedino prekrasna balada „Babe I’m Gonna Leave You“, ali, s obzirom da izvedbe uživo te stvari nikada nisu dotaknule auru studijske verzije, nije u pitanju neki veliki nedostatak. Stoga se koncert čini kao dobar izbor za dodatak studijskom albumu. Led Zeppelini su bili poznati po sjajnim nastupima uživo i improvizacijskoj moći, tako da snimka pruža uvid u njihovo tadašnje stanje uma te priliku za uživanje, uspoređivanje i analiziranje jedne neponovljive izvedbe u trenucima njihove mitske, nadljudske snage.
Osobna karta albuma
 |
||
| Izvođač | Led Zeppelin |
|
| Naziv albuma | I | |
| Izdavač | Atlantic Records / Dancing Bear |
|
| Produkcija | Jimmy Page |
|
| Datum objave |
12. 1. 1969. (SAD)
31. 3. 1969. (UK) 3.7.2014. (reizdanje)
|
|
| Snimano | listopad 1968. godine, Olympic Studios, London |
|
| Posebna napomena |
Deluxe reizdanje s 2 diska
u digipack pakiranju
|
|
Popis pjesama
|
||
| 1. Good Times Bad Times 2. Babe I’m Gonna Leave You 3. You Shook Me 4. Dazed And Confused 5. Your Time Is Gonna Come 6. Black Mountain Side 7. Communication Breakdown 8. I Can’t Quit You Baby 9. How Many More Times Deluxe edition bonus disc |
||
| Linkovi | ||
     LedZeppelin.com
|
||
Good Times Bad Times/Communication Breakdown (Uživo u Parizu, 1969.) – Audio |
||
{youtube}2fOvwvH99fg{/youtube}
