Čujte i počujte, Luky se vratio na daske koje život znače.
I to u kakvom stilu!
Već sada se može kazati da je ovaj njegov koncert najavljen kao jedini, (što bi zaista bila prava šteta) održan na najljepšoj otvorenoj pozornici u Lijepoj Našoj, kao otvarajući koncert 13. sezone na Tvrđavi sv.Mihovila, zaslužio biti unaprijed proglašen koncertom sezone, unatoč brojnim predstojećim gostovanjima poznatih imena (Robert Plant, Joss Stone, Thievery Corporation, Wilco).
Zanemarivši uvijek potrebnu dozu lokalpatriotizma, mogu ustvrditi da je ovaj koncerti bio pravi festival radosti, čistih emocija, prvoklasne svirke; destilirani vrt harmonije, sloge i reda koji je u najboljem svjetlu dokazao da je glazba oduvijek bila lirsko/dramska paučina razapeta između glave i srca, oblikovana u ovom slučaju od strane još jednog punopravnog pripadnika splitskog glazbenog „plemena“ čije pjesme posjeduju čudnu i uzbudljivu dozu uzvišenosti.
Lukyja nije bilo dugih 13 godina, dugo je trajala ta neugodna tišina, pa se sigurno pitate s čim je ispunio to vrijeme?
Život na svakom otoku (u njegovom slučaju to je Korčula) podrazumijeva odlazak na more (ribolov), mnogo poljoprivrednih aktivnosti (masline i loza), društvene igre (briškula i trešeta), te ono za Lukya najvažnije – podizanje obitelji.
Ipak se njegova glazbena religija pomalo probijala na svjetlo dana, Euterpa je ovog osebujnog glazbenika ponovo pomazila svojim čarobnim dodirom, a rezultat je bilo stvaranje novog materijala koji je skladno zauzeo prostor EP-a; materijala koji je s vremenom poprimio poznate aranžerske i producentske parametre njegovog opusa, materijal u kojem je uspješno sačuvana originalna arhitektura njegovog glazbenog stila, sloboda izražavanja. Lukyjeva glazba posjeduje određene znakove divergentnosti uz koju obvezno ide i hrabrost (borba s notama oduvijek spada u junaštvo), kao i ambiciju (koja ima svoja puzanja i letove), sastavne djelove svake kreativnosti. Luky je poznat po svom perfekcionizmu, njegova glazbena putovanja splet su različitih emocija koje ostavljaju slušatelju izbor – na njih ćete se zakačiti na prvu, ili ostati ravnodušni, što onda dovodi vaš ukus u pitanje.
Iskreno priznajem da mi se zbog vremenske prognoze (najavljena je dosadna kiša, najveći neprijatelj koncerata na otvorenom) javila dileme otići ili ne.
Da nisam otišao, sigurno bi se dobro grizao zbog loše odluke.
„Malo“ iznenađenje bila je činjenica da pozornica nije bila natkrivena, što je u teoriji (ili pak u nečijoj milosti ili nemilosti) bio otvoreni poziv za katastrofu. Kiša je doduše kratko natopila prostor tvrđave, no Luky i ekipa, kao i prepuno gledališe na tu činjenicu nisu obratili ni najmanju pažnju. Obrisane su žice gitara, mikrofoni, kože bunjeva, tipke klavijatura, te se u natavku noć pretvorila u zaista nešto veličanstveno.
Poseban akcent posvetio bi glazbenicima, bio je to zaista skup odličnih glazbenika, pravi mali simfonijski orkestar , rekao bih – bend s nevidljive scene kojeg su tvorili mladi ljudi s Korčule i Pelješca okupljeni u Udrugu za promicanje urbane glazbe MADe IN KORČULA.
Imponirala je vrhunska uigranost, vidljiva razigranost tih mladih ljudi za koje je kolega Jadran Babić kazao da zvuče kao poznati svjetski bend, s čim se apsolutno slažem. Bend je ubrzo postigao potrebnu radnu temperaturu koju nije snizavao ni trenutka, da bi na momente ta svirka poprimala značajke soničnog egzorcizma. Gotovo se kroz svaku notu mogla osjetiti skladno ugrađena bol i sreća. Bila je to uravnotežena izmjena pjesama sentimentalne vrijednosti i zaista žestokih, pravih rokerskih vibracija.
Ukratko, već etabliranom glazbenom opusu koji nedvojbeno ulazi u antologiju hrvatskog rocka udahnut je novi život kroz nadahnute aranžmane, kao dar, ujedno i podsjetnik razdraganom audotoriju.
Red je da ih se predstavi: Tino Andrijić (bas), Jakov Selačić (bubnjevi, na momente je njegov bas bubanj imao sonični udar Thorovog malja), Marija Žanetić (violina), Darijo Mrgudić (klavijature), Rafaela Petrić (prateći vokal), Josipa Dužević (akustična gitara), Ante Dužević (el.gitara, prateći vokal) i Denis Štimac (el.gitara).
Koncert je inače imao radni naziv „Grad pored luke“ kao simbol, posveta svim dalmatinskim gradovima.
A publika?
Sigurno je da nije bilo ovakve publike, ne bi bilo ni ovakvog koncerta (a što je Luky opetovano isticao), publike koja je zdušno pjevala gotovo sve pjesme, bila je to njihova svjesna refleksija vremena na jedan izuzetan opus koji nikako ne bio smio (nadam se i da neće) biti zaboravljen u srazu s aktuelnim glazbenim smećem koje se uporno podmeće kao nova elegancija, nova kvaliteta.
Čuvši zov sirena (čitaj oduševljene publike) Luky i društvo su nerado napuštali pozornicu, vračavši se u par navrata da bi doslovno ispunjavali želje slušatelja.
Pred sami kraj Luky se rado prisjetio glazbenika za kojeg je rekao da je bio jedan jedini, najveći od najvećih. Naravno, u pitanju je bio Arsen Dedić kojem je posvetio obradu njegove pjesme „Odabrat ćeš gore“.
Uporne zahtjeve za nastavkom koncerta Luky je komentirao riječima: “kad hočete rock n’ roll, neka bude rock n’ roll“ te su odvirali još jedan cover, „Singin’ that R n’ R“, poznati standard benda Stijene u nezaboravnoj vokalnoj izvedbi Zorice Kondže.
I tako je u trenu prošlo gotovo tri sata prvoklasne, teško zaboravljive zabave.
Telegramski rečeno: briljantno.stop.koncert godine.stop.
PS: iz pouzdanih izvora saznah za informaciju da će sljedeće godine povodom 25 godišnjice izdanja „Ararite“, Luky održati koncert u Meštovićevoj galeriji u Splitu.
Yeah!!
SET LISTA
Prije sna
Još uvik imam voje
Znak
Zbogom anđeli
Grad pored luke
Tamo di sam davno tija
Mislit na sebe
Svitlo u tebi
Provaj
Ti si more
Nigdi mira niman
Daleko
Srce od zlata
Ća život bi bija bez nje
Hvala
BIS:
Biži ća!
Odabrat ćeš gore
S.I.S.
BIS 2:
Singin’ that R’n’R
Ti si more (akustična verzija)
