Usuret ovogodišnjem Ferragostu, festival i izvođače predstavit ćemo na razne načine. Jedna od njih koja će se predstaviti kroz 7 presudnih je divna Maja Posavec koja je nedavno objavila svoj debitantski glazbeni uradak promoviran s nekoliko krasnih singlova. Njezin nastup na Ferragostu možete pogledati u petak 3.8. na Izštekanom stageu, ali prije toga provjerite koji su ju glazbenici i bendovi potakli za bavljenje glazbom, utjecali na njezin glazbeni pravac i bili joj, a možda još uvijek ostali, inspiracija.
The Kelly Family – “Over The Hump” (1994.)
Taj album je ujedno bio i fizički prvi CD koji sam imala, a dobila sam ga zajdeno sa prvim CD plejerom. Bila sam veliki fan Kelly Family. Uz njih sam naučila svirati gitaru. U mom tadašnjem društvu nije bilo baš cool biti Kelly family fan, ali ja nikad nisam bila previše cool, radije sam pjevala «Sometimes I wish I were an angle…» sjećam se kad sam prvi puta čula tu pjesmu i to je bilo to, slijedeći dan sam imala spržene sve cd-ove koje sam mogla nabaviti a onda je mama išla u Mađarsku po original.
All Saints – “Saints and Sinners” (2000.)
U to vrijeme sam dobila MTV, izbor glazbe se proširio. Pjesma Black Coffee je bila wow. Obožavala sam cijeli taj album, od tekstova do melodija, i proučavala višeglasno pjevanje. Nakon Kelijevaca trebalo mi je nešto cool, a All Saints su to bile definitivno. Naučila sam što je sexy: traperice, t-shrt i goli pupak ☺, njih 4 na naslovnici albuma.
The Cranberries – “Bury the Hatchet” (1999.)
To je album koji je slušala cijela ekipa, a voljeli smo Cramberries i prije i poslije i zuvijek. Ovaj album je poseban po tome što je obilježio i mene osobno sa pjesmama Dying in the sun i Sorry Son. Dolores je bila toliko posebna i autentična glazbenica, svaki njen najmanji vibrato je bio podržan od Svemira. Tek ove godine nakon njezine smrti sam postala svjesna njenog utjecaja na mene i koliko joj imam zahvaliti na tome. Bila je pomalo začudna , pjevala je o stvarima koje nisu baš lake za probaviti, pjevala je i plakala u isto vrijeme i to je zvučalo kao da to radi neka divna božica iz kletske mitologije.
Folkestra – “Corpus Delicti” (2005.)
To mi je još uvijek najbolji album na domaćem jeziku, svako malo ga slušam i to je to. Prvi puta sam ga čula u kombiju sa Detourom prije dosta godina, i tad sam zinula. Ne znam zašto med ne bi curio niz teglu?!
Joan As Police Woman – “Real Life” (2006.)
Moja najdraža Joan. Ovo je prvi njezin album koji sam slušala i kroz njega sam postala njen obožavatelj. Volim sve što ona napiše ili otpjeva ali ovaj album je ipak prvi i za njega me vežu emotivne uspomene. Najrdaža pjesma mi je Real life, dugo sam bila inspirirana temom te pjesme, poslije sam uspjela nešto od toga izreći u Budi jak.
I never included a name in song,
but I’m changing my ways for you Jonathan, I need you to know, taht I am Real life
Nico – “Chelsea Girl” (1967.)
Album sam dobila na polkon od Nikše Marinovića. Bio je moja svakodnevica u jebnom kratkom ali važnom periodu. Bio je neki savršeni Soundtrack za neke događaje. Kao da mi je album dao dozvolu da budem malo više svoja a manje tuđa sama sebi. Nije mala stvar.
7. The Magnetic Fields: “69 Love Aongs” (1999.)
Coco Rosie – “La masion de Mon Reve” (2004.)
Coco Rosie sam prvi puta čula na Akademiji, uz njih smo radili etide iz pokreta. Bilo mi je to nešto svježe, novo, potpuno neočekivanoi otkačeno. I kada sam ih gledala na koncertu totalno sam se zaljubila. Nisam baš nastavila pratiti njihov put detaljno, ali ovaj album mi je ostao kao prekretnica u mom radu na pjesmama, nije više bilo samo tekst i melodija, malo sam i ja počela sa eksperimentima.
