Ovogodišnju ljetnu koncertnu sezonu u Zagrebu gotovo redovito prati zabrinjavajuća vremenska prognoza, no već se pokazalo da su se open-air koncerti uglavnom uspješno “izvukli” bez većih problema. Ni prošla večer na Zagrebačkom velesajmu nije bila iznimka pa je tako najavljena kiša stigla tek u završnici koncerta, kada je većina publike ionako bila potpuno uvučena u atmosferu nastupa.
No prevrtimo film na početak večeri.
Gotovo sedamnaest godina nakon posljednjeg zagrebačkog nastupa, Offspring se vratio pred domaću publiku. Iako su kao headlineri, naravno, bili glavni razlog okupljanja, večer nije pripadala samo njima pa smo tako imali priliku osjetiti mladenačku energiju Luzera, ali i prisjetiti se old school hitova domaće „stare garde“, Savršenih Marginalaca što je ispao odličan spoj za širok dijapazon posjetitelja.

Otvorenje programa pripalo je Luzerima koji su posljednjih godina stekli zavidnu bazu mlađe publike te iako je dio starije ekipe u početku promatrao s dozom rezerve, do kraja nastupa se moglo vidjeti kako ipak većina lagano pjevuši. Zarazni refreni, duhoviti stihovi i pjesme koje brzo ulaze u uho pokazale su se kao idealan uvod u večer.

Savršeni Marginalci dočekani su pred već osjetno popunjenijim prostorom. Kako se približavao nastup Offspringa, publika se počela okupljati uz ogradu tražeći mjesto među prvim redovima, a atmosfera koju su stvorili Marginalci podsjećala je na pravu open-air ljetnu feštu. Uz presjek najvećih hitova bend je predstavio i dio materijala s aktualnog albuma “Siempre Marginal čija je promocija održana na proljeće, a reakcije publike pokazale su da nove pjesme već pronalaze svoje mjesto među starijim favoritima.

Kada su se oko 21 sat ugasila svjetla i krenuo uvod koji je najavio Offspring, atmosfera je već bila na radnoj temperaturi no početak nastupa obilježili su problemi sa zvukom. U prvim redovima jačina basa mogla se osjetiti u prsima, dok se vokal Dextera Hollanda u pojedinim trenucima jedva razaznavao. Nezadovoljstvo se moglo jasno primijetiti i među publikom, a komentari o ozvučenju pojavili su se čak i na društvenim mrežama još tijekom koncerta.
Srećom, problem nije dugo potrajao pa se tako nakon nekoliko pjesama zvuk značajno popravio i koncert je napokon dobio zamah kakav se i očekuje od ovakvog benda.
Već od prvih taktova bilo je jasno da Offspring igra na sigurno kombinacijom najvećih hitova i to otvaranjem uz „Come Out and Play“, potom koje je uslijedilo „All I Want“, Want You Bad i niz drugih već dobro poznatih.

Vizuali iza benda dodatno su pojačavali dojam kroz stripovsku estetiku, animacije i prepoznatljivu punk ikonografiju, dajući dodatnu dinamiku cjelokupnom nastupu.
Kako je večer odmicala, nizali su se klasici koje publika već desetljećima nosi sa sobom. S druge strane, dio komunikacije benda uz nešto dulje pauze i “amerikanizirane” uvodne fore između pjesama povremeno je lomio ritam koji je publika očito više htjela zadržati u kontinuitetu glazbe. Iako su te interakcije dio njihovog standardnog koncertnog jezika, u ovom kontekstu djelovale su nešto razvučenije nego što bi dio publike očekivao.
Dodatni kontrast donio je blok obrada; “Paranoid”, “Crazy Train”, “In the Hall of the Mountain i “I Wanna Be Sedated”. Iako je taj segment bio zanimljiv kao omaž široj rock povijesti, posebno u slučaju Ozzyja, emotivno opravdan, dio publike očito je više priželjkivao dodatni prostor za vlastiti katalog benda u headlinerskom dijelu večeri.

Povratak na autorske pjesme ponovno je podigao energiju. “Gotta Get Away” uz bubnjarski solo, “Why Don’t You Get a Job?” i “Pretty Fly (for a White Guy)” popraćeno uz velike lopte koje su plutale iznad publike, pretvorili su Velesajam u gotovo sinkronizirani refren mase i benda, a glavni dio seta zatvoren je uz “The Kids Aren’t Alright”.
Bis je donio dva najveća aduta, “You’re Gonna Go Far, Kid” i “Self Esteem” koji su odzvanjali Velesajmom te je u tim trenucima bilo je jasno koliko Offspring i dalje funkcionira kao bend koji nadilazi generacije, spajajući publiku koja ih je otkrila u različitim fazama glazbenog odrastanja.
Iako su mnogi vjerojatno priželjkivali još koju pjesmu, budući da nastup nije trajao ni punih devedeset minuta, to nije bitnije pokvarilo dojam večeri. Sveukupno, Zagreb je dobio jednu veselu, rasplesanu i skakačku punk-rock večer, ispunjenu hitovima uz koje su odrastale različite generacije publike, a to je, na kraju krajeva, upravo ono po što je većina i došla.


