Ono što se sinoć odigralo u ispunjenom klubu Boogaloo doista zaslužuje nekoliko rečenica, kako bih obrazložio dvije stvari:
- Čovjeku treba čovjek.
- Čovjek čovjeku je čovjek.
Naime, od samog početka osjećalo se da će ova koncertna promocija studijskog albuma Komad neba otići baš tamo kamo treba: prvo do publike, potom do izvođača, a onda i do samoga neba. Bila je to posebno impresivna večer koju su Mangroove ispunili glazbom – glazbom koja se doista jedino tako može definirati i slušati. Ako stavimo sa strane sve priče vezane uz žanrove, brzo dolazimo do spoznaje da ono što nam nudi Mangroove predstavlja jedno vrlo osjećajno i oslikano glazbeno nebo, koje se iz pjesme u pjesmu prelijeva i svakim tonom te svakom novom skladbom postaje još svrsishodnija i poželjnija priča svih nas koji smo sinoć ispunili Boogaloo.
Željka i „paklena trojka“ glazbenika svojim su umijećem i sposobnostima daleko iznad prosjeka domaće glazbene scene. Toni, Silvio i Leo sinoć su doslovno lomili sve oko sebe. Vidjelo se da žele svoju energiju i želju za svirkom podijeliti sa svima koji im ponovno dolaze na koncerte, gladni njihove svirke, uz potpuno povjerenje da ih Mangroove ne može razočarati. Naprotiv – uvijek je u pitanju oduševljenje onim što nam nude i zato jesu toliko jaki i postojani.
Ne, nisam zaboravio na Željku. Dapače, želim što jasnije obrazložiti zašto čovjeku treba čovjek. Došlo je vrijeme da se i to elaborira i svima podastre istina o tome što se sinoć dogodilo. Sve ono što se dogodilo čista je refleksija uzajamne empatije, ljubavi i pregršt dobrih vibracija koje su bile prisutne i 7. studenog, a osobito sinoć, 25. studenog, kada su se pojavile još snažnije i izraženije i ostale u dvorani Boogalooa. Osjetili su to svi – i izvođači i publika, čiji su uzajamni respekt i uvažavanje neprestano dolazili do izražaja.
Već od prve uvodne skladbe, instrumentala, slušamo kako se njihova međusobna glazbena igra pretvara u pravu glazbenu poslasticu. No to je tek početak, jer već sljedeća skladba, uz Zagrebački salonski kvartet, koji je sinoć bio trio, te Željkin osebujan vokal, snažno djeluje na publiku, ali i na samu Željku. Svi su ovo željno iščekivali i sada, kada se događa, razumljivo je da osjećaji naviru i preplavljuju sve koji su bili u Boogaloou. Upravo iz tog razloga čovjeku treba čovjek. Bilo je vidljivo i osjetno koliko publika zdušno podržava ono što Mangroove rade, kako stoji uz bend, a posebno uz Željku.
Već sljedeća pjesma, tematski vezana uz svemir, prouzročila je lagane valove gibanja u dvorani, što je bend dodatno potencirao impulzivnom svirkom uz efektnu flautu. Nakon toga dolazi do pravog glazbenog tsunamija koji predvode Mangroove, uz goste: Zbor Izvor, Luku Vidovića, Maria Bočića i Valdemara Kušana. Oni su izuzetno efektno ispunili središnjicu koncerta upečatljivom kombinacijom starih i novih kompozicija s albuma Komad neba. Sve zvuči toliko dobro da se među publikom, na trenutke, izmjenjuju pogledi i komentari tipa: „Ovo je istinsko ludilo“, „Čista uživancija“, „Nevjerojatno ukusna glazbena poslastica“.
Namjerno ne spominjem pojedinačne pjesme jer svi koji su sinoć bili na koncertu jako dobro poznaju i stari i novi repertoar. Iako to nije sasvim fer prema onima koji nisu mogli doći, jednako je tako pošteno prema nama koji smo sinoć svjedočili nevjerojatnoj svirci gostiju, suptilnoj sinergiji svih sudionika i, naravno, same publike, koja je svojim reakcijama jasno izražavala i zadovoljstvo i oduševljenje onime što dolazi s pozornice.
Strojarnica benda, u kojoj se stvara sve ono što čini nevjerojatni background Željkinu osebujnom vokalu, čini kombinacija glazbenih sudara bubnjeva i ostatka benda, suptilnog prožimanja Tonijevih klavijatura, Leove flaute, bas gitare i klavijatura. A iznad svega je glas koji nas podsjeća zašto su Mangroove toliko posebni, jedinstveni i neponovljivi.
Kako se koncert približava svom velikom finalu, na pozornici se ponovno pojavljuju Zbor Izvor, Petar Beluhan i Vladimir Mirčeta. Slijedi impresivna izvedba naslovne pjesme albuma Komad neba i svi znaju da je kraj blizu, no nije – jer slijedi bis na kojem Mangroove izvode još dvije kompozicije. Tek tada dolazi trenutak da se ova izuzetna glazbena priča privede kraju.
I potom, kako su spontano započeli ovu koncertnu promociju, tako su je i završili – samozatajno i dostojanstveno, bez velike pompe. Uostalom, tako to rade veliki glazbenici njihova formata.
Na kraju svakako valja napisati sljedeće: do nekog sljedećeg puta. Volimo se i iščekujemo taj trenutak. Osobno, jedva čekam.
Yours,
Mladen Lončar – Mike
