Marky Ramone’s Blitzkrieg zapalio dvorište Rojca

Rijetki su trenuci kada legende prošlosti iskorače iz povijesti i pojave se pred nama u stvarnom vremenu, s onom istom energijom, bez kompromisa, bez filtera i bez patetike. Jedan takav trenutak dogodio se ove subote u klubu Kotač, u dvorištu Društvenog centra Rojc, gdje je legendarni bubnjar Ramonesa, Marky Ramone, zajedno sa svojim bendom Marky Ramone’s Blitzkrieg, izveo skoro sat i pol neprekinutog punk spektakla. Gotovo 30 pjesama, rafalnom brzinom i s istom onom snagom koja je 70-ih i 80-ih Ramonesima donijela vječnost.

Večer je započela točno prema rasporedu, nešto što punk scena rijetko viđa – možda je to znak godina, iskustva ili poštovanja prema publici. U svakom slučaju, The Bills, rovinjski punk rock sastav, odradili su svoj set profesionalno i s puno srca. Njihova svirka nije bila samo „predgrupa“ već solidan uvod u ono što će uslijediti. Lokalna scena često zna iznjedriti kvalitetu koja ostaje u sjeni većih imena, ali The Bills su se pokazali kao bend koji drži scenu na životu.

Njihov kratki ali energičan set sastojao se od mješavine autorskih pjesama i pokoje punk obrade, a publika ih je srdačno prihvatila. Bilo je vidljivo da im nastup pred Markyjem Ramoneom i pred pulskom publikom u Rojcu predstavlja čast, ali i izazov koji su itekako savladali.

Nema mnogo glazbenika koji mogu s pravom reći da su svirali u jednom od najutjecajnijih bendova svih vremena, a još ih je manje koji i danas, desetljećima kasnije, s jednakim žarom prenose duh te glazbe publici diljem svijeta. Marky Ramone, pravim imenom Marc Steven Bell, bio je član Ramonesa od 1978. do kraja njihove karijere 1996., s kratkom pauzom sredinom 80-ih. Njegov prepoznatljiv stil, precizna i moćna svirka, ostali su zaštitni znak jednog zvuka koji je definirao punk.

Marky Ramone’s Blitzkrieg, foto: Marko Hajdarović

U Puli je Marky sjeo za bubnjeve kao da je 1979., a ne 2025. – s istim stavom, istom odlučnošću i s istom brzinom koja je izazivala osmijehe, klimanje glavom i povike oduševljenja iz publike. Njegov bend, okupljen pod imenom Marky Ramone’s Blitzkrieg, odradio je nastup s nevjerojatnom preciznošću i energijom, i bez trenutka zadrške krenuo s legendarnim hitovima.

Koncert je otvoren s Do You Wanna Dance?, punk obradom klasika Bobbyja Freemana, koja je bila i u standardnom Ramones repertoaru. Publika je već na prvoj pjesmi eksplodirala, a dvorište Rojca postalo je prava punk arena.

Nizali su se klasici kao na traci: Havana Affair, Teenage Lobotomy, Commando, Beat on the Brat… Nije bilo trenutka predaha, između pjesama gotovo da nije bilo govora – samo brza promjena tempa i još žešći refren.

Vokalni dio benda također zaslužuje posebnu pohvalu. Iako nitko ne može nadomjestiti karizmu i glas Joeyja Ramonea, pjevač Markyjevog benda iznio je sve pjesme s poštovanjem, ali i vlastitim izrazom – dovoljno sličan da publika pjeva uglas, ali dovoljno svoj da ne djeluje kao imitacija.

Pjesme poput Judy Is a Punk, I Wanna Be Your Boyfriend, The KKK Took My Baby Away i Pet Sematary podsjetile su okupljene na različite faze Ramones karijere – od ranog sirovog punka do kasnijih, mračnijih i melodičnijih tonova.

Poseban trenutak bio je izvedba pjesme I Believe in Miracles, koja je rijetko na set listama, ali ima emocionalni naboj koji se osjetio u zraku. Marky i bend tu su pokazali kako Ramonesi nisu bili samo „tri akorda i galama“, nego i bend s dubinom, stavom i emocijom.

Kako se koncert približavao vrhuncu, nije bilo ni traga zamoru – ni na pozornici ni u publici. California Sun, Sheena Is a Punk Rocker, Now I Wanna Sniff Some Glue, We’re a Happy Family – sve su to pjesme koje nose duh jednog vremena, ali koje i danas, u digitalnom dobu, imaju jednaku snagu.

Vrhunac regularnog dijela koncerta bio je s pjesmama poput Cretin Hop, Rock ‘n’ Roll High School i R.A.M.O.N.E.S., posljednje kao omaž samima sebi i potvrda nasljeđa koje Marky danas prenosi.

Nakon kraće pauze, bend se vratio na pozornicu i izveo još šest pjesama u bisu. Među njima se našla i obrada Creedenceovog hita Have You Ever Seen the Rain?, što je možda bio najneočekivaniji trenutak večeri – ali izveden u punokrvnoj punk maniri.

Publika je na kraju zajedno urlala Blitzkrieg Bop, pjesmu koja je obilježila početak Ramonesa, ali i kraj ovog koncerta. „Hey ho, let’s go!“ odzvanjalo je ulicama Pule, dok su se znojni, umorni, ali euforični fanovi razilazili s osmijehom i osjećajem da su prisustvovali nečemu doista posebnom.

Treba odati priznanje i organizatorima – Klub Kotač i Društveni centar Rojc ponovno su dokazali da znaju stvoriti prostor za autentična kulturna i glazbena događanja. Dvorište Rojca, koje često služi kao prostor slobode i alternativne kulture, savršeno je pristajalo ovom događaju. Nije bilo masovne komercijalizacije, nije bilo pretencioznosti – samo glazba, ljudi i energija.

Tonska slika bila je čista, bubanj je zvučao moćno (što i ne čudi s obzirom na tko sjedi iza njega), a vokalno i instrumentalno bend je bio precizniji od mnogih mladih bendova danas.

Publika je bila šarolika – od starih punk veterana s majicama Ramonesa koje su preživjele više koncerata nego današnji bendovi imaju na Spotifyju, do mladih fanova koji su možda prvi put slušali ove pjesme uživo. No svi su dijelili istu emociju – poštovanje i oduševljenje.

Koncert Marka Ramonea’s Blitzkrieg u Puli bio je više od svirke – bio je to hommage, putovanje kroz povijest punka i potvrda da duh Ramonesa nije umro s njihovim raspadom. Marky Ramone, iako jedini preživjeli član iz klasične postave, nije zapeo u prošlosti – on je njen ambasador u sadašnjosti.

S 30 pjesama, sat i pol eksplozivne svirke i publikom koja nije stajala od prve do posljednje sekunde, ova večer u Rojcu ostat će upisana u memoriju svih prisutnih. Jer punk nije mrtav – on živi u svakom udarcu Markyjevih bubnjeva, u svakom „Hey ho, let’s go!“ i u svakoj osobi koja vjeruje u glazbu koja prkosi vremenu.