Prepuna dvorana glasnih, sretnih i emotivnih ljudi dočekala je Cveka gromoglasnim pljeskom. Ljudi su očekivali mnogo, očekivali su katarzu, vrtlog emocija koji konstantno okreće sa sreće na tugu, s nostalgije na ples. Ipak, sudeći po reakcijama publike, nasmijanim licima koja izlaze iz Tvornice Kulture, posjetitelji su, čak i uz naizgled neispunjiva očekivanja, ostali iznenađeni. Standard nastupa Matije Cveka, benda i gostiju upotpunili su atmosferu, priredili spektakl u kojem su mogli uživati svi uzrasti, ljudi raznih afiniteta i preferencija.
Publika je uistinu bila raznolika, rasplesani djevojčice i dječaci iz prvog reda u pratnji majki i očeva su me posebno dojmili, kao i bake i djedovi koji su došli s unucima i unukama, mladi ljudi koji su doveli svoje roditelje, zaljubljeni parovi od kojih su neki povodom godišnjica posjetili Tvornicu. Od svih koncerata koje sam posjetio, ova dva su svakako najraznolikiji što se tiče demografije publike.
Ono što je svima bilo zajedničko je da su pjevali – gromoglasno, strastveno i od riječi do riječi. Cvek je odradio zahtjevan zadatak – osim što je odradio dva rasprodana koncerta, dao je sve od sebe da se svaki član publike osjeća dobrodošlo, angažirano u performans, potrebno baš na tom mjestu u to vrijeme.
Bend The Funkensteins odradio je svoj dio, ritam sekcija i backvokali digli su nastup na novu razinu, dodali su svakom Cvekovom hitu kompleksnost, dodatne slojeve koje možda i propustimo u studijskim verzijama pjesama.
Cvek je u jednom trenutku natuknuo: „Zadnji koncert je uvijek najbolji“, međutim s poštovanjem se neću složiti – svaki je bio na svoj način poseban, male su izmjene u setlisti, gostima i redoslijedu napravile svaki od tri koncerta u ovom ciklusu jedinstvenim. Unatoč tome, ne bi bilo pošteno da se jedan izdvaja iz cjeline. Na koncertu je također natuknuta i Cvekova aspiracija da napuni još veći prostor, da napravi svoj najveći koncert do sad u Zagrebu. Iako za sad nema najava, publika koja se pojavila u Tvornici Kulture svakako donosi optimizam da će se takvi veliki planovi i realizirati.
Emocija koncerta reflektirana je i u samom izvještaju, nitko s ovog koncerta nije otišao ravnodušan. Svatko osjeća svoje, svatko s drugim emocijama ide kući, ali svatko odlazi s nečim novim, novim emotivnim iskustvom koje se ne može zamijeniti – svakako ne do Cvekova idućeg koncerta.
