Skradin, antička Scardona, još je od liburnskog doba bio važno naselje, trgovačka i važna luka na strateškom mjestu uz rijeku Krku. Njegov položaj između unutrašnjosti i obale omogućio je razvoj prometa, trgovine i vojne važnosti. “Danas je to, barem po mom sudu, najljepši mali kopneni grad Dalmacije.”. I ove godine, točnije 29. kolovoza Skradin su ozvučile teškometalne vatre. Skradinska gradska plaža Krečana, tik uz ljepoticu Krku, ugostila je novo izdanje Ignis Scardonae Metal Festa. Kao što je poznato radi se o festivalu koji već godinama njeguje žestoku glazbu, lokalnu scenu i festivalski duh izvan uobičajenih koncertnih puteva. Svako festivalsko izdanje Ignis Scardonae posvećeno je prerano preminulom i nikad prežaljenom Dabi.
Festival su otvorili slavensko folk/pagan zvukovi sinjskog Radagasta. Dosad uživo nisam uspio pogledati i poslušati i to mi je bila greška. Radagast puno bolje zvuči uživo, nego se to čini na YouTubeu i drugim kanalima. Uspio sam pogledati njihovu tonsku probu i nije mi se činilo nešto posebno. Ali kad su se preobukli i krenuli ozbiljno to je zvučalo jako dobro. Njihova glazba spaja slavensku mitologiju, folk metal i žešće, gotovo black metal dubine. Dobro je to zvučalo uz obale legendarne antičke Krke, Titiusa.
Nakon Radagasta na pozornicu je izašao Stormer. Od prvih taktova bilo je jasno kako, iako novi bend, članovi imaju dosta iskustva. U biti je riječ o novijoj riječkoj metal priči iza koje, barem djelomično, stoje glazbenici povezani s Krematoriumom, dugovječnim riječkim thrash metal bendom koji je djelovao od 2007. do 2025. godine. Osobno njihov nastup mi je bio najupečatljiviji ove skradinske metal noći. Njihova glazba ide prema thrash metalu, ali s jasnim osloncem na klasični heavy metal. Skradin je na trenutke podsjećao na suvremenu verziju Bay Area u Kaliforniji, početkom 1980-ih.
Tad su svoj set odradili mađarski Mors Silens. Mors Silens iza sebe ima više izdanja, uključujući debitantski album Call of the Nether Realm iz 2016., nakon kojega su uslijedili World of Pain, Under the Dark Sun i Infernal Legacy. A dijelili su pozornicu s poznatim imenima metala poput Fleshgod Apocalypse, Krisiun i Kataklysm. Prva pjesma se činila malo nezgrapnom, ali onda su se probudili i isporučili nam svoju verziju melodic death/black metal izričaja s dosta mračne atmosfere, brzim dionicama i kombinacijama melodije i agresije. Dojam nastupa pojačavale su i matrice s uvodima, ambijentalnim zvukovima i pozadinskim efektima, koje su bendu dale dodatnu atmosferičnost.
Došlo je vrijeme i za varaždinsku Bednju. Oni su oko ponoći Skradinu donijeli nešto drugačiju atmosferu i intenzitet. Varaždinski bend je isporučio svoj spoj black metala, hardcore energije, melankolije i društvene frustracije. Zanimljiv izraz tjeskobe, bijesa i propadanja, što u live okruženju izgleda jako dobro. Čini da su oni znali i bolje zvučati, iako je i ovo bilo sasvim dobro.
Za kraj, ove lijepe metal večeri, ostao su riječki Speedclaw, i njihova verzija old-school speed metala i klasičnog heavy metala. Nakon mračnijih i atmosferičnijih nastupa, Speedclaw je večer obogatio izravnijim, bržim i energičnijim pristupom. Njihov zvuk najbolje se može opisati kao brz, direktan i nepretenciozan metal s naglašenim riffovima, energijom ranih osamdesetih.
Osim same glazbe, Ignis Scardonae imao je i sve drugo što svaki ozbiljni festival ima. Posjetitelji su mogli obići štand Dražena Markotića Vege – Wood Tattoo, s unikatnim drvenim rukotvorinama inspiriranima starom vjerom, nordijskom i slavenskom mitologijom. Tu je bio i Sapoon Noir, brend prirodne kozmetike, sapuna, svijeća i proizvoda za njegu nadahnutih mračnom estetikom, gotičkom elegancijom i alternativnom kulturom.
Ignis Scardonae Metal Fest još je jednom pokazao kako Skradin može biti posebno mjesto za ovakav događaj. Krečana, Krka, ljetna noć, povijesni ambijent i žestoka glazba stvaraju okvir koji se razlikuje od standardne klupske koncertne priče. Ignis Scardonae je jedna vrlo pozitivna priča. Potencijalno, uz svu energiju i trud organizatora, ovo je festival koji može postati nezaobilazno metal hodočašće i za metalce i izvan Hrvatske. Krečana je izvorno festivalsko mjesto. Tko je bio na festivalima u Tolminu, prepoznat će sličnosti: rijeka, priroda, kampersko-festivalski osjećaj i metal kao zajednički ritual. Skradin i Krka manji su od Tolmina i Soče, ali imaju vlastitu, možda i intimniju ljepotu. Vidimo se na sljedećem izdanju.
