Šest godina nakon svog premijernog koncerta u Hrvatskoj, također u Vintage Industrial Baru, tuvanski grleni folk kvartet Huun Huur Tu (s tuvanskog: “zrake sunca koje se šire u svim smjerovima” tj. “Sunčev propeller”) vratio se u Hrvatsku kako bi ovdje započeo svoju ovogodišnju turneju po Europi.
VIB je bio pun i atmosfera je cijelu večer bila vrlo vesela i moglo se čuti kako se razmjenjuju iskustva i znanja o grlenom pjevanju, te ponešto o zemljopisu središnje Azije. Naime, grleno pjevanje, riječima benda, proizašlo je upravo it Republike Tuvem no proširilo se po cijeloj regiji.
Vjerojatno potaknuti dobrim prijemom kod zagrebačke publike tada, kao i iznimno uspješnim koncertom grlenih mogolskih folk metalaca The Hu u Tvornici kulture prošle godine, na pozornicu su izašli tiho i bez pompe, no uz gromoglasno odobravanje publike u punom Vintageu. U sljedećih sat i pol izmjenjivale su se tradicionalne tuvanske teme pjesama: od omiljenih konja u kojima su se montipajtonovskim stilom stvarao dojam lupanja kopita u kasu, preko prekrasnih djevojaka koje promatra sokol u letu, te opisa prirode s kojom su tuvanski nomadi čvrsto povezani. Konji su Tuvancima izrazito važni, a to se vidi i na njihovim instrumentima: svi instrumenti s vratom imaju na vrhu izrezbarenu glavu konja.
Na pozornici bilo nekoliko neobičnih tradicionalnih tuvanskih instrumenata za svakog izvođača, a svojom zapreminom u oči je upadao velik šamanski bubanj na koji su u jednom trenutku zavezali niz zvončića i lupajući po njima davali ritam. Povremeno im je u rukama našla se drombulja, te nekoliko žičanih gudačkog instrumenata neobičnih oblika, poput kvadratične gusle.
Krenuvši odmah s cijelim nizom dubokih, brujajučih zvukova u pjesmi o konjima, publika je zamrla kako bi čula svaki ton u pjesmi, a slijedilo je još nekoliko njih u kojima su pokazali umijeće korištenja alikvotnih tonova po kojima su poznati. Ti tonovi istovremeno su i visoki i duboki te opisuju jedan ili više zvukova iz prirode. Upravo ta mogućnost da jedan pjevač izvodi nekoliko vrlo različitih tonova istovremeno čini posebnost ovog nastupa.U trenutku kada sva četvorica sviraju instrumente i pjevaju, stvorio se dojam da je pozornica puna ljudi i da smo ušli u neku drevnu bajku. Najdivnije je bilo u tom trenutku učiniti što i nekolicina u prvim redovima – zatvoriti oči i pustiti da nas misli odvedu. Bila je to najbliže padanju u trans, čista magija i mnogi su se i nakon koncerta zadržali u razgovoru i izmjeni dojmova, te opet gromoglasnim pozdravom i pljeskom nagradili izvođače koji su nosili instrumente u svoj kombi.
