Trebalo je uzeti i kalkulator u ruke da bih se uistinu uvjerio kako je prošlo već dvadeset godina od pojave prvijenca Oasis. Možda zato što sam tada još uvijek bio srednjoškolac u još uvijek ratnom Šibeniku, što su se od tada izredali i studentski dani i zaposlenja, vjenčanja i sprovodi, krštenja i pričesti, nova rođenja i sve one naizgled sitne mijene što čine zdrav život. Da, dok ovo pišem, na tržište bitno drugačije nego ono sredinom devedesetih dolazi luksuzno, slavljeničko reizdanje “Definitely Maybe”, još jedno u nizu onih koji trebaju podebljati bankovne račune svojih autora i izdavača, ali i podsjetiti nove generacije kako se pisala i skladala povijest.
Možemo misliti o braći Gallagher što nam drago, da su jezičavi seljačine ili bahate, ohole zvijezde, možemo i s podsmijehom gledati na britanski glazbeni tisak koji je jedva dočekao naći pouzdano ime za gurati u mitske koordinate, pa čak se, s ove distance, sa sarkazmom osvrnuti na cijelu tu bučnu britpop-štoriju s kraja minulog tisućljeća… Možemo biti stariji i mudriji, ali ne dopustimo li sebi zaborav i relativizam, opet ćemo samo moći “Definitely Maybe” proglasiti u najmanju ruku velikim albumom. Remek-djelo britpopa i devedesetih općenito bilo je i ostalo mnogo više od pukog lansiranja u zvijezde ili sjajno pogođenog debija talentiranih koliko i usijanih glava.
Kad se Noel Gallagher ponudio mlađem bratu Liamu i njegovom tada još prištavom bendu kao autor i kreativni lider, kao da je znao što ima u prstima, a sasvim sigurno je znao što želi. Postati rock ‘n’ roll zvijezda nije za ovu ekipu bio samo san iz garaže – pjesme što su se prostrle po monolitnom tijelu “Definitely Maybe” gotovo svakim svojim stihom i rifom prizivaju zvjezdane visine i brzogoreću slavu. Kao svojevrsna opreka tadašnjim američkim, uglavnom sumornijim i u većoj mjeri grungeom ozračenim tonalitetima, zvuk, pristup i tematika koje su na brzinu uzgojili Oasis zasjele su na val koji se na Otoku čekao nakon umirovljenja The Smiths i predugog oklijevanja The Stone Roses. Sada mirno možemo s priče skinuti naslage medijskih pompi i pumpanja rivalstva s Blur, a bilo bi konačno u redu i prestati daviti s razotkrivanjima svih pozajmica koje su Gallagheri i ekipa bez pardona (ali i ne bez otvorenih naklona) koristili u prvom redu od ne samo njima nedostižnih uzora Beatlesa – “Definitely Maybe” je “rokao” kao malo koji album tog i prethodnog britanskog desetljeća, a melodije koje je pritom iznio rušile su sve pred sobom u nezaustavljivom naletu ka samom vrhu, čineći sav drugi podtekst tek nizom trivijalnosti.
Da, Noel je “krao”, ali je itekako znao sve svoje “krađe” ukomponirati u novu, uzbudljivu cjelinu. Poslušajte samo “Slide Away”, ljepoticu izguranu na sam kraj albuma, gdje nije dočekala ni da postane singl, i čut ćete savršenu pop-pjesmu ovijenu gitarskim zidom. Počnite guliti slojeve gitara kao Warholovu koru banane i dobit ćete bezgrješan komad popističkog rukopisa koji će samo nastaviti nizati slične zgoditke. Liam se uglavnom krevelji, da, ali taj bezobrazlukom obojen vokal ne samo da se savršeno stopio s odvrnutim gitarama koje su popunile kanale kao gusta tekućina, već se po potrebama pojedine pjesme lomio i mijenjao senzibilitet. Od probijanja kroz gitarsku buku uvodne “Rock ‘n’ Roll Star” do sirovo-finih forsiranja istih glasnica u već spomenutoj “Slide Away”, Oasisov vokal uvjerljiva je, stalno rastuća zvučna komponenta priče osuđene na uspjeh.
“Rock ‘n’ Roll Star”, himnična “Live Forever”, uistinu supersonične “Supersonic” i “Cigarettes & Alcohol” ili praskava “Up in the Sky” remek-djela su gitarskoga popa, baš kao – nazovimo je tako -navala iz drugoga reda, čiju okosnicu čine ljepljivo bučna “Shakermaker”, neuhvatljivo briljantna “Columbia”, baražna paljba “Bring It on Down” i već dovoljno nahvaljena “Slide Away”. I “Digsy’s Dinner” se uklapa kao neka vrsta uzimanja daha pa tek stišana završnica “Married with Children” bježi kao možda suvišna epizod(ic)a. Takvu koncentraciju sjajnog materijala i istodobno kompaktnost te postojanu svježinu Oasis više nikada nisu uspjeli postići (da, čak ni na proslavljenom “(What’s the Story) Morning Glory?”). Nazvali to početnim žarom, onim trenucima kad su, kako bi to Manic Street Preachers rekli, osmjesi bili iskreni, ili im samodopadno očitali lekciju iz dugovječnosti, “Definitely Maybe” je i bio lansirni pothvat, supersonično vozilo s bar deset motora s unutarnjim izgaranjem. Te pjesme uistinu izgaraju unutar sebe samih, pritom oslobađajui energiju, evo, i već desetljećima kasnije. Zato ni “I’m feeling supersonic, give me gin and tonic” nije tek stihoklepačka budalaština, već priznavanje posebno drsko ogoljene estetike.
Kao što rekoh, stavimo na stranu medijsku sliku Oasis i sve napise po tabloidima i po ionako proračunatim medijima – svojim prvim albumima, a osobito ovim prvijencem, Gallagheri i njihovo društvance, s pomanjkanjem stila i manira, ali s viškom sirovog talenta i decibela pripremljenih u pojačalima s punim opravdanjem su osvojili sve pozornice i titule što su im se sljedećeih godina lijepile. Ovdje je priča započela, ovdje se žar raspalio i sva ta stapanja bezobrazluka i kreativnosti željne afirmacije oživjela. Ostalo je, kako to često znamo reći, a vrijeme više ili manje potvrditi, povijest. U ovom slučaju, sve je potvrđeno i pečatirano, još uvijek itekako spremno za upotrebu. I to za najglasnije slušanje, za što će sasvim dovoljan biti i sam izvorni album; naramak demo i koncertnih verzija skupljenih na luksuznom reizdanju ostavimo fanovima, a B-strane ionako već mahom znamo, makar s odlične kompilacije “The Masterplan”.
Toni Matošin
Osobna karta albuma
 |
||
| Izvođač | Oasis |
|
| Naziv albuma | Definitely Maybe | |
| Izdavač | Creation / Big Brother Recordings |
|
| Produkcija | Oasis, Mark Coyle, Owen Morris i Dave Batchelor | |
| Datum objave |
29.08. 1994. (izvorno izdanje)
19.05. 2014. (reizdanje)
|
|
| Snimano | prosinac 1993. – travanj 1994. | |
| Posebna napomena | Standardno izdanje s jednim diskom | |
Popis pjesama
|
||
| Disk 1 Rock ‘n’ Roll Star Shakermaker Live Forever Up in the Sky Columbia Supersonic Bring It on Down Cigarettes & Alcohol Digsy’s Dinner Slide Away * Married with Children Disk 2 Disk 3 |
||
| Linkovi | ||
     |
||
Live Forever – Spot |
||
{youtube}6qTPl5Do8mQ{/youtube}
