U sklopu svoje velike europske turneje, koja će se ‘protegnuti’ i u 2027., britanski sastav OZRIC TENTACLES za jednu od je postaja odabrao i zabočki REGENERATOR.
Ozric Tentacles je, za one koji možda nisu s njim bili u doticaju, engleski instrumentalni rock sastav, koji je u svojoj više od 4 desetljeća dugoj karijeri objavio 16 albuma, a 17. mu, „Harmonic Mind“, izlazi sredinom rujna.

Bend svira jednu od najkompleksnijih i najzahtjevnijih varijanti (eksperimentalne) glazbe, čiji bi najkraći, koliko god je to izražajno moguće, opis bio kombinacija psihodelično/progresivnog rocka, hard/heavy rocka, jazza, fusiona, elektronike, popa, čak i malo reggaea, zaogrnutu gustim, ambijentalnim space plaštem. No premda da bi se tako nešto možda i moglo nasluti iz ovog opisa, uživo to ne izgleda, a pogotovo ne zvuči, nimalo komplicirano. Čak suprotno. Opuštajuće je, protočno, tečno, dinamično. Baš ono, slušljiva i više nego uhu ugodna glazba.
Nakon pomalo sramežljivog intra na stage je izašlo četvero, u početku, nekako i samozatajnih momaka (gitarist Ed Wynne, alfa i omega benda, bubnjar Pat Garvey, bassist Corey Wallace i perkusionist Paul Hankin). No od starta su pokazali o kakvim se mega–glazbenicima radi. Bez puno, skoro pa uopće bez priče, isporučivali su vrhunsku, koherentnu svirku obilježenu složenim, ali i hipnotičkim, zaraznim catchy ritmovima.

Česte izmjene i dopune tempa, (ose)bujni synthevi, povremene, hard rocku sklone klavijature, fleksibilne i prilagodljive ritam sekcije, te energične gitarske heavy melodije kombinirane sa zaoštrenijim grooveom, koji je razbijao dreamy atmosferu i pojačavao razinu dinamičnosti, koncert su sigurno vodili kroz (glazbena) svemirska prostranstva. Jednako kao što su i to radili elegantni pop ritmovi, dijelovi većine pjesama, uz koje je publika u zanosu i zaplesala i koji su se uzdizali iznad, katkada, uspavljujuće atmosfere. Koju su ‘razbijale’ i jednostavne, ali efektne i misaone animacije na video zidu.
Posebnije se tako nešto, zanos i magičnost, osjetilo u drugom dijelu nastupa, kada se bendu priključila flautistica Saskia Maxwell. Ona je samom svojom pojavom, a posebno živahnošću, rasplesanošću i, općenito, pozitivom, te povremenom iskrenom komunikacijom, unijela dodatnu energiju. Ne samo na pozornicu, gdje su glazbenici uz nju, i s njom, poprilično živnuli, već i u kompletnu dvoranu. Pa su tako čak i njezine ‘pospane’, melankoniji sklone flaute, unosile dah svježine. Opuštanja, relaksacije. I tako u kontinuitetu sve do kraja koncerta.

Jednog lijepog koncerta, koji, usprkos svojoj duljini trajanja i konceptu isporučene glazbe, gotovo da niti u jednom trenutku nije u sebi sadržavao monotoniju. Ako ju je netko uopće i očekivao. ‘Ajde, možda da su manje bile zadnja ili zadnje dvije pjesme, no i ovako je bilo i više nego dobro. Jako dobro, čak. Ozric Tentacles je, slobodno ćemo kazati, isporučio odličan koncert, koji je subotnji izlazak učinio ne samo sadržajnijim, već i višestruko smislenijim.
Setlista:
Chewier
O-I
Eternal Wheel
Erpland
Lotus Unfolding
Sunscape
Ayurvedic
The Throbbe
Pyramidion
Jellylips
Kick Muck
Sploosh!
A vrijedi spomenuti da je izuzetno lijepo, s ukusom i stilom uređen, ugodan, prisan i akustičan zabočki klub na nastupu ovih instrumentalnih genijalaca bio poprilično dobro ispunjen ekipom koja je sat i pol vremena baš ono, uživala, upijajući svaku notu nastupa.

Bonus ovog, a vjerujem i drugih koncerata, je prisna, prijateljska i spontana atmosfera, koja Regenerator Zabok čini jednim od najpoželjnijih mjesta za izlazak na Sjeveru Hrvatske. Pa čak i u varijanti kada glazbeni koncept na stageu nije kompatibilan s osobnim ukusom.
Stoga, ako se nas pita, mjesto je to koje svakako treba posjetiti. Iz bilo kojeg razloga. Makar to bio i (samo) neki dobar koncert. Poput ovog od Ozric Tentaclea.


