Dana 19. ožujka ove godine navršilo se punih 50 godina od iznenadne smrti Paula Kossoffa (14. 9. 1950. – 19. 3. 1976.), koji je zauzeo 51. mjesto na popisu 100 najboljih gitarista svih vremena, „100 Greatest Guitarists of All Time”, prema izboru glazbenog magazina Rolling Stone.
Naime, sve što ćete pročitati uzmite s velikom dozom zadrške jer, prije svega, dopustite mi da vam kažem kako sam veliki obožavatelj Paula Kossoffa i osobno mislim da je bio jedan od najboljih gitarista svojega vremena, pravi, istinski majstor osjećaja koji je sve izražavao svojom svirkom gitare. Slijedi još jedno upozorenje, odnosno ograda od onoga što će tek uslijediti. Naime, ako želite čuti Kossoffa u njegovu punom sjaju, uz čistu produkciju, bolje poslušajte debitantski album grupe Free, Tons of Sobs (1968.), ili, primjerice, njegov kultni solo album Back Street Crawler (1973.).
No, vratimo se u daleku 1966. godinu, kada sam imao samo šest godina, igrao se u pijesku i nisam znao ništa o svemu što se tada događalo u svijetu oko mene. Bio sam sretno dijete koje je samo šest godina poslije počelo slušati ono što mu se nudilo sa singl i LP ploča. E, baš tada, prije šezdeset godina, Paul Kossoff pridružio se blues bendu koji je zvučao u onom poznatom čikaškom stilu. Bio je to bend Black Cat Bones. Riječ je o sastavu koji je nastupao na turneji s blues pijanistom Championom Jackom Dupreejem, često bio predgrupa Fleetwood Macu, a nastupao je i na drugim koncertima s Peterom Greenom, suosnivačem Fleetwood Maca.
Paulov prijatelj iz benda Black Cat Bones bio je bubnjar Simon Kirke. Njih su dvojica svirala na Dupreejevu albumu When You Feel the Feeling You Was Feeling (1968.). Što vam zapravo želim ispričati? Ovo je moja priča o albumu Paul’s Blues – Paul Kossoff With Black Cat Bones.
Na ovu obljetnicu želim vam ispričati priču o albumu koji nikako nije remek-djelo niti je tehnički osobito vrijedno studijsko djelo, već je riječ o čisto povijesnom kompilacijskom dokumentu. Ovaj je album namijenjen isključivo okorjelim kolekcionarima i fanovima, dok će prosječnom slušatelju biti naporan zbog iznimno loše kvalitete zvuka.
Paul’s Blues donosi nam najranije poznate snimke Paula Kossoffa, legendarnog gitarista grupe Free. Ove su snimke nastale tijekom proba u Londonu 1967. godine. I da, prije nego što je s grupom Free postigao svjetsku slavu, Paul Kossoff bio je član blues’n’rock benda s kraja šezdesetih, Black Cat Bones, a upravo je taj sastav bio njegov prvi pravi bend. Stoga nam ovaj album služi isključivo kao pravi zvučni vremeplov koji prikazuje tada devetnaestogodišnjeg Kossoffa u fazi oblikovanja svoje glazbene osobnosti. Na snimkama mu se pridružuju braća Derek (ritam-gitara) i Stuart Brooks (bas-gitara), bubnjar Frank Perry te Paul Tiller (vokal i usna harmonika). U nekim se dijelovima kao gost pojavljuje i mladi Paul Rodgers, što je definitivno zanemarivo. No, bez obzira na to, za sve obožavatelje povijesti britanskog blues’n’rocka ovo je uistinu neprocjenjiv osvrt na istinske i duboke korijene te glazbene scene.
Najveća mana ovog izdanja jest izuzetno loša, takozvana bootleg kvaliteta zvuka. Da, istina je – riječ je o sirovim snimkama s proba koje nikada nisu bile namijenjene komercijalnom izdavanju. Zvuk je mutan, distorziran i neuravnotežen, zbog čega je slušanje cijelog trosatnog materijala u komadu popriličan izazov za uši.
Glazbeno gledano, album se sastoji od temeljnih, „školskih” blues jamova. Ritam-sekcija u ovoj ranoj fazi zvuči prilično ravno i monotono, doslovno samo prati standardne blues obrasce bez previše kreativnosti. No, ono što spašava ovo izdanje jest sam Paul Kossoff. Njegov Gibson Les Paul zvuči sirovo i snažno, a već tada ima onaj prepoznatljivi, teški britanski blues prizvuk. I da, iako su solaže ponekad tek ponavljanja standardnih blues fraza, u njegovu se gitarskom rukopisu čuju upečatljiv vibrato i ono tipično njegovo savijanje žica, pa se vrlo jasno prepoznaje stil koji će ga ubrzo učiniti jednim od najcjenjenijih gitarista svoje generacije.
Ako malo dublje zaronimo u sadržaj albuma Paul’s Blues, dolazimo do sve drastičnijih činjenica. Sve se u konačnici svodi na Kossoffov upečatljiv gitaristički rukopis, koji će tek poslije pokazati svoj puni raspon te nevjerojatno bogatstvo i snagu.
Većina pjesama instrumentalna je ili uključuje slabe vokale koji se tu i tamo čuju tijekom izvedbi u trajanju od 10 do 12 minuta. Također, dobivamo dvije do tri verzije istih pjesama, što je možda ipak malo prenaglašeno. Ljudi iz diskografske kuće Sunbeam Records kao da su ovim izdanjem malo propustili stvari kroz prste. Tko zna zašto i zbog čega, ali tako se dogodilo. Bez obzira na sve te nedostatke, ovo je izdanje, objavljeno 2008. godine, naišlo na dobar odjek, osobito među fanovima i svima onima koji su pratili Paula i njegovu karijeru.
Ali zašto baš taj album? Zašto baš to izdanje? Odgovor je samo jedan: želio sam čuti mladog Paula Kossoffa, želio sam čuti kako je tako sjajno svirao čak i u ovim gotovo nemogućim uvjetima. Njegova gitaristička izvedba očito je najistaknutiji aspekt benda, no čak je i ona daleko manje profinjena i maštovita nego što će biti nešto poslije, na debitantskom albumu grupe Free.
Kao obožavatelju Paulova rada, posebno njegova razdoblja u grupi Free, nije mi baš ugodno kada ne mogu pronaći nešto snažnije i pozitivnije o onome što sam nekada slušao. Ali danas imam taj album i ponosan sam na to što je dio moje fonoteke. A kako je u popratnoj knjižici sve opisao i na kraju napisao u kolovozu 2008. godine Peter James: „This album is dedicated to the memory of Paul Kossoff.”
Sadržaj izdanja:
Disc 1
01. Rock Me Baby (Version 1) / 9:40
02. San Ho-Zay / 4:43
03. Bad Blood (Instrumental) /12:31
04. The Sky Is Cryin’ /11:16
05. Help Me (Version 1) /12:36
06. Messin’ With The Kid /4:40
07. Rock Me Baby (Version 2)/ 8:08
Disc 2
01. Rock Me Baby (Version 3) /9:48
02. Bad Blood (Vocal Version 1) / 13:01
03. Ooh Baby, Hold Me / 6:07
04. Shake Your Money Maker / 10:46
05. Help Me (Version 2) 13:48
06. I’m Ready / 1:51
07. Bad Blood (Vocal Version 2) / 10:11
08. Paul’s Blues / 2:32
(Sunbeam Records)
Yours,
Mladen Lončar-Mike
