Moj izvještaj sinoćnjega koncerta Perpetuum Jazzile u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog može se svesti na samo tri riječi: vokalno scenski spektakl!
U potpuno rasprodanoj Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog ovaj vokalni orkestar iz Slovenije po deseti puta gostovao je u Zagrebu i uspio sam tek sada po prvi puta poslušati Perpetuum Jazzile. Malo se osjećam posramljeno zbog toga, a i išao sam na ovaj koncert, onako s pola gasa i moja očekivanja bila su poput onoga – ok ‘ajde da i to poslušam.
Kako to već uvijek biva, već od prve, uvodne premijerno izvedene „Let Me Entertain You“ Robbie Williamsa doživio sam onaj blaženi šok ugode jer pred sobom imamo a cappella zbor, koji ima svoju glasovnu ritam sekciju, koji ima svoj orkestar, čiji se instrumenti moduliraju isključivo glasom, doista poseban ugođaj.
Pritom ova ekipa od nekih tridesetak članova sjajno uvježbanoga scenskog nastupa, pjevanje nema potrebe komentirati, pruža snažni glazbeni izričaj izuzetno širokoga spektra.
Perpetuum Jazzile samouvjereno i sigurno vodi u svoj raskošni svijet glazbe – od uvodne skladbe, preko upečatljivog kolaža skladbi koje je izvodila ABBA, do klasične glazbe. Potom dobivamo splet njemačkih uspješnica od Nene do Pčelice Maje. Kako sve to spojiti i dovesti do Michael Jacksona te legendarne skladbe „Africa’“ grupe Toto koja ih je obilježila s preko 22 milijuna pregleda na netu s upečatljivom pjesmom kojom oponašaju kišu, grmljavinu, stvaraju nevrijeme. Tu su i dvije slovenske popevke, kao i osobito upečatljiva izvedba „Jovano, Jovanke“, zatim „We Will Rock You“ Queenovaca.
Publika se odlično zabavljala i s velikom dozom oduševljenja pozdravljala je svaku sljedeću izvedbu koju im ovaj vokalni orkestar nudi. Na sceni se stalno nešto događalo, jednostavno nije bilo predaha. Ono što posebno fascinira je taj vrlo fleksibilni glazbeni repertoar, koji uz svoju širinu posjeduje neospornu kvalitetu i atraktivnost.
Njihovi koncert pružaju jedinstveno glazbeno iskustvo te jednostavno dirnu svakog slušatelja. Njihovi kreativni vokalni aranžmani impresioniraju i inspiriraju mnoge glazbenike diljem svijeta, a tu je i ta snažna energija i strast svakog pojedinog pjevača.
U doista velikom finalu Perpetuum Jazzile uz podršku publike koja je na nogama, počastili su nas s posebnom skladbom za kraj, uz napomenu da zatvorimo oči i uživamo u potpunom mraku i tišini kojom odzvanjaju njihovi impresivni glasovi izuzetno iskustvo za rastanak do sljedeće prilike, koja se ne smije propustiti. Što se mene osobno tiče postao sam veliki fan ovog vokalnoga orkestra, da baš to – orkestar!
Napuštajući pozornicu prvo sve dame, potom muški dio orkestra pozdravili su publiku efektnim pozdravima, da bi na kraju ostala ritam sekcija, a na samom kraju samo jedan doista impresivni čovjek – beatbox; nedvojbeno impresivni velemajstor koji modulira vokalne udaraljke, koje uključuju raskošan set bubnjeva, čije zvukove i ritmove stvara samo i isključivo ustima.
Nakon gotovo dva sata istinske uživancije sve je bilo gotovo i publika je ispunjena i zadovoljna odlazila svojim kućama, svaki s svojom zvučnom slikom i pozitivnim vibracijama. Gdje ćeš bolje!
Ono što je svakako važno je činjenica da ih zagrebačka publika voli bez zadrške i stoga su baš svi uživali, i oni i mi.
