Ako ikada Hrvatsku zadesi nuklearna katastrofa dvije stvari će ostati, žohari i zidovi kluba Močvare. Imajući na umu koliko zvučnog zlostavljanja učestalo podnose zahvaljujući mukotrpnom radu Nasty Events organizacije, budimo realno, da nema njih ne bismo vidjeli gomilu ovakvih Underground bendova koji nam polako ali sigurno uništavaju sluh.
Ovu srijedu od svih dana u tjednu, Nasty events nam je dao porciju od pet tona američkog death metala, jelovnik koji sam moram priznati, i ja jedva izdržao.
S ranim vratima otvorenim već u 18:00, prvi bend Embryonic Devourment se penje na binu u 18:45. Usprkos tome što su svi navedeni bendovi sinoć manje poznati našoj publici, svi imaju 10 do 20 godina postojanja i kilometraže te barem 5 albuma iza sebe. To isto vrijedi da Embryonic Devourment koji su nastali 2003. godine Willits, Kaliforniji s njihovim zadnjim albumom izdanim 2003. pod imenom Prime Specimens.
Ovo je tek drugi dan njihove turneje, stoga imamo sreće što smo ih dobili friške i u punoj snazi, što se poprilično vidjelo. No kako ide s prvim bendovima u Močvari i s nakrcanim brojem bendova, dobit ćemo nakrcanu binu sa dva seta bubnjeva, pojačala i monitora. Srećom pa postava Embrionica se sastoji samo od tri člana koji su jedva napravili pola koraka tijekom cijelog nastupa u strahu da se ne polome. Usprkos tome, za prvi bend su dobili solidan odaziv publike i dosta solidan zvuk, daleko od ´´prvi mačići se bacaju u vodu˝˝ scenarija. Vidi se profesionalizam u nastupu i u sviranju (ta rečenica će se dosta ponoviti u ovom izvještaju). Po zvuku i sviranju rekao bih da najviše ulaze u taj standardni tehnical death metal, no budimo realni, ako guglate svih pet bendova svima će biti u opisu tehnical brutal death metal, ovdje pričamo doslovno o malim varijacijama u zvuku.
Nenavježbano uho u ovome žarnu da je sjedilo vani u dvorištu Močvare bi reklo da je svirao isti bend pola dana sa stankama od 20 minuta. Ovakav žanr osobno ne slušam pretjerano doma, ali uživo je skroz druga stvar. Neki će možda komentirati da je ovo samo buka, ali valja vidjeti uživo nastupe ovakvih bendova da se vidi koliko je tehničke potkovanosti i preciznosti uloženo u sviranju instrumenata da se ova buka sonično materijalizira.
Isto vrijedi i za drugi bend po red, Asylum TX, koji, iako s imali kratki nastup zbog moguće minutaže, su odradili solidan posao i bili možda najmelodičniji bend večeri i svakako mi je bilo krivo što su ih ovako presjekli.
Publiku to nije toliko rastužilo, jer koliko sam čuo, idući akt je većini bio razlog zašto su došli: Putrid Pile, iliti Shaun LaCanne na gitari i mikrofonu s laptopom smrti(čitaj nakucani bubnjevi).
Kako bih vam objasnio ovaj treći akt?
Stoji vam lik na bini s gitarom nekog svemirski masnog štima, izgleda kao okorjeli Dungeous & Dragon sa zavidnom kolekcijom Manga stripova, starosti sigurno preko četiri banke. Šilterica ne poznatog death metal benda, majica još manje poznatog death metal bend.
Stisne čovjek enter na laptopu i udri. I to je jebeno udarilo.
Putrid Pile uživo vam zvuči soundtrack novijih Doom video igara na ultra nightmare difficulty s urnebesno dubokim vokalima. Zvuči sve ovo jako urnebesno i vjerojatno s razlogom te je publika bila 110% u điru s njim. Ovo je bio trenutak kad je kaos zapravo krenuo u Močvari.
Unatoč glazbi koji bi neki smatrali nasilnom, Shaun je bio veselog duha i dobacivao zezancije s tipičnom američkim naglaskom. Komunikacija s publikom i atmosfera je bila odlična, a tek smo na trećem bendu. Trebao sam si neku stolicu dofurati.
Nakon Putrid Pilea, oko devet sati, bina u Močvari se nadogradila s tročlanim bendom To Violently Vomit, iako je bend puno poznatiji pod imenom Disgorge koji je nastao davne 1992. godine. Bili aktivni do 2011. ali zbog pravne drame unutar benda (u te stvari nećemo ulaziti), ovaj death metal akt je uzeo pauzu od 5 godina dok se nisu nanovo okupili pod drugim već spomenutim imenom. No u slučaju te večeri, ne sa potpunom postavom. Samo bubnjevi, giitara i Angel Ochoa na vokalu koji je apsolutno dobio titulu najprodornijeg glasa večeri. Manjak instrumenta nije spriječilo ovaj trio da napravi još jedan kaos gdje je publika napokon razbila led s prvim šutkama gdje su se mnogi uključili u ovu veselu rekreativnu aktivnost koja je bila popraćena odličnim kontaktom od strane benda ali i publike.
Mrvu prije 10 sati, zvijezde večeri Defeated Sanity su napokon zauzeli binu. Što je bila zadivljujuća stvar, iako su nam uši bile apsolutno demolirane od strane 4 prijašnja benda, Močvara je bila krcata i spremna za još jednu zadnju rundu. Mogao bih opet pisati i zvučati kao pokvarena ploča sa pohvalama za zvuk benda, prijenos njihovog materijala uživo bez greške, kontakta s publikom i sličnim stvarima.
Radije bih pohvalio publiku koja je na radni dan totalno okupirala klub, dolazili iz raznih gradova i ponašali se kao da nema sutra podržavajući ove više manje nepoznate bendove. Apsolutno neloše za srijedu.
