Peter Hook, legendarni basist dvije legendarne grupe, koja je dva put promijenila ili barem bitno utjecala na povijest moderne glazbe, ponovio je svoje gostovanje u Zagrebu nakon skoro dvadeset godina.
Prvi put smo ga imali prilike gledati i slušati u Pauku na Savi, netom nakon što se friško zakrvio s ostalim članovima benda s kojima se nije pomirio do danas. Tadašnji koncert je bio najavljivan kao presjek pjesama Joy Division uključujući i one New Order rijetko izvode u svom repertoaru. Zvučalo je kao najava od koje cure sline. Tako je i bilo.
Ipak, taj put je Peter Hook izveo još i solidan komad NO fonoteke pa su svi kući otišli zadovoljni i namireni.
Ovaj koncert, kao i cijela turneja, je reklamiran kao reminiscencija albuma „Get Ready“ iz 2001. godine. Albuma kojeg je onodobna muzička kritika prihvatila bolje nego tadašnja muzička publika. Ovodobni, niže potpisani muzički kritičar, tada je još spadao u sitničavu publiku. Nekako je bilo logično da danas završi tu gdje je. No, tadašnji „Get Ready“ je tom mušičavom slušatelju zvučao savršeno.

Ne treba zaboraviti kako je još koju godinu prije izdanja izgledalo kao znanstvena fantastika da će New Order ikada više zasvirati zajedno. I onda kad se dogodio reunion stvari su eksplodirale u najboljem mogućem smjeru. Get Ready ima sjajne pjesme i nekoliko evergrin hitova te odlična gostovanja Williama Corgana iz Smashing Pumpkinsa i Bobby Gillespiea iz Primal Screama. Producenti su bili ozbiljni teškaši kao Steve Osborne i Mark Ellis – Flood. A na sve to je išla jedna od najdojmljivijih naslovnica ovog stoljeća u kreaciji Petera Savillea. Album je maestralan.
A jedna od mnogih stvari koje Peter Hook zamjera svojim bivšim frenderima je i ta što „Get Ready“ nikada nije zapravo koncertno promoviran. Nikada s njime nisu otišli na pravu turneju. Te pjesme nikada prije niste mogli čuti uživo. Nitko ih nije izvodio. Sve do ove odmetničke turneje.
Zvuči kao najava od koje cure sline.

Od silnih očekivanja, negdje je moralo doći do antiklimaksa. Peter Hook je basist, nije pjevač. Pjevao je doduše kratko nakon smrti Iana Curtisa kada još nisu znali tko će preuzeti ulogu lead vokala i frontmana. Nakon kratkog eksperimenta, Bernard Sumner je preuzeo mikrofon i više ga nije ispuštao sve do danas iako ni on nije bio osobit pjevač. Nota bene, zadnjih je godina baš grozan. Ali što reći za pjevanje Petera Hooka? U današnje vrijeme, nije ni on puno bolji.
I onda se dogodi da glavne vokalne dionice koje izvodi Barney, (a to je na „Get Ready“ sve), pjeva pobočnik čija boja glasa podsjeća na Sumnera dok se Hooky okolo šepuri kao bahata manekenka. I većinu bas dionica svira drugi basist. Hooky uskače povremeno samo da bi rajcao publiku. Peter Hook and the Light zvučali su i izgledali kao obični cover band.
I to je taj problem s nerealnim očekivanjima. The Light jest cover band. Super su to svirači i pjevači. Ali su cover band.

Teško je bilo slušati jake i moćne pjesme s „Get Ready“ dok zvjerate okolo po publici koja glavom lamata lijevo-desno umjesto gore-dolje. Na „Here To Stay“ je trebalo izdržati. Savršena stvar u izvedbi glazbenika koji nemaju veze s kreativnim procesom. Pauza je bila dobrodošla.
Nakon pauze, The Light kreće u izvođenje obradi pjesama „Joy Division“. A kako nezahtjevna publika voli covere s kojima je bolje upoznata, atmosfera će se ipak upaliti.
Publika u Tvornici Kulture je naravno u ozbiljnim i još ozbiljnijim godinama te dok se je goth probijao u bivšoj državi bila je u svojim najluđim godinama. Za očekivati je da će svaka Joy Division numera pasti na plodno tle. Tako je i bilo. Plus, Peter Hook se konačno ozbiljnije primio mikrofona. Nije baš da je zvučalo jasno, ali i onako mrmljavo bilo je ok. Najbolji je bio u onim najranijim punk stvarima još iz Warsaw faze u kojima je bitna samo energičnost. Sumner je u mnogo prilika javno izražavao distancu s glazbom koji su radili dok su svirali taj neki punk rock. Hooky pak, koji je od svih njih najrokerskiji, prigrlio je izvođenje tih pjesama jer još ima publike koja ih želi čuti, ali nema od koga. E pa, roba je našla kupca.

Nakon JD seta, vraćamo se na NO uspješnice kada se pobočnik ponovo prima mikrofona i pjevao Barneyeve dionice. No do tad smo se već navikli da Hook izvodi Curtisove vokale, a taj tip s gitare, Sumnerove. Ali ovaj put su pjesme predvidljivi ziceri za koje znate da će dobiti dobar feedback.
Prije nekoliko mjeseci se po društvenim mrežama proširio post jednog sveprisutnog hrvatskog influensera koji se požalio svojim pratiteljima kako je potegnuo čak do Londona da gleda Peter Hooka uživo ali mu ovaj na toj gaži nije izveo „Blue Monday“. Ili „LWTUA“, ne sjećam se točno. Ali se sjećam da je bio baš jako ljut i nezadovoljan. Pomislio sam kako bi taj isti influenser vjerojatno potrošio isti novac i vrijeme da gleda bilo koji cover band koji bi mu ispjevao i odsvirao točno te stvari.
Možda pod utjecajem razmaženog utjecajnika, Peter Hook sinoć nije ponovio isti propust te su obje stvari bez greške bile na dispoziciji. Znamo da ih volite.

Kao malo iznenađenje, počastili su nas s „Regret“, inače pjesmom s albuma „Republic“, koji je gotovo u cijelosti napravljen u režiji Bernarda Sumnera i za koju nije očekivano da je Hooky pjeva. Ali ipak je. To je bilo kul. Još malo supersoničnih hitova kao što su „Temptation“ i „Ceremony“ da se ispere gorak okus cover realnosti. I lijepi momenti rasplesanosti na „Bizarre Love Triangle“ te bombon od „Age of Consent“. Poseban trenutak živosti dogodio se na „Your Silent Face“, kad se Hooky primio melodike, ali mu nije prosvirala otprve. Ipak je trebalo biti tamo da budemo svjedoci da i cover bandovi imaju dušu.
Hooky i njegov the Light nastavljaju karavanu. Već večeras su u Ljubljani. Ako niste preveliki obožavatelj, moglo vam je biti divno. A ako ste zadnjih desetljeća bili na koncertima Jure Stublića, točno znate kako je bilo. Nadam se da je onaj paradni influenser isto zadovoljan.
Cjepidlaka od muzičkog kritičara još uvijek ganja svoje mušice.
Setlista:
Album – Get Ready
- Crystal (New Order cover)
- 60 Miles an Hour (New Order cover)
- Turn My Way (New Order cover)
- Vicious Streak (New Order cover)
- Primitive Notion (New Order cover)
- Slow Jam (New Order cover)
- Rock the Shack (New Order cover)
- Someone Like You (New Order cover)
- Close Range (New Order cover)
- Run Wild (New Order cover)
- Here to Stay (New Order cover)
Kurze Pause
(Kraftwerk – Trans Europe Express)
- Incubation (Joy Division cover)
- Dead Souls (Joy Division cover)
- Komakino (Joy Division cover)
- Colony (Joy Division cover)
- Warsaw (Joy Division cover)
- Disorder (Joy Division cover)
- New Dawn Fades (Joy Division cover)
- She’s Lost Control (Joy Division cover)
- Shadowplay (Joy Division cover)
- Transmission (Joy Division cover)
- Atmosphere (Joy Division cover)
- Your Silent Face (New Order cover)
- Bizarre Love Triangle (New Order cover)
- Ceremony (New Order cr)
- Age of Consent (New Order cover)
- Regret (New Order cover)
- Blue Monday (New Order cover)
- Temptation (New Order cover)
- Love Will Tear Us Apart (Joy Division cover)


