Phil Spector – “The Essential”

Nemirni duh i divlji temperament, naime, stajao je – što je ovim povodom najbitnije – iza istinskog vizionara koji je, pokazalo se, presudno utjecao na pop i rock pjesmaricu i do današnjih dana. Njegov tzv. zvučni zid, kojeg je sam nazivao vagnerijanskom glazbom, a koji je tih šezdesetih idealno pogodio zvučne zahtjeve jukeboxea i radio-postaja, još uvijek u najsuvremenijim zvučnicima zvuči zaprepašćujuće dobro i moćno. Korištenje većeg broja glazbenika i instrumenata do te mjere da se postigne zvuk orkestra, naglašavanje ritam sekcije, posebno udaraljki i bubnjeva, postizanje efekata jeke i podebljavanje snimki vokala samo su neke od tehnika kojima je Spector napravio pravu malu revoluciju u glazbenoj produkciji šezdesetih čija je ostavština prava riznica bezvremenskih pop i rock melodija koje se danas čine svježijima od većine žanrovski sličnih radova iz, recimo, osamdesetih.

Nekidan sam u nekom TV-prilogu naišao na opis Spectora kao producenta Beatlesa, Ramonesa i Leonarda Cohena; koliko god to informacijski stoji od prvoga do zadnjeg slova, u pitanju su ipak njegovi radovi nastali nakon ključne faze u kojoj je od 1958. do 1968. s nizom ženskih grupa ostvario svoje najtrajnije uspjehe. “Let It Be”, “End of Century” i “Death of a Ladies’ Man” danas su tako tek zanimljive, ali nipošto omiljene stavke diskografija zvučnih imena s početka pasusa, pa ih, kao i prethodne kompilacije, zaobilazi i “The Essential”. Na dva diska stoga dobivate uistinu neke od najsvjetlijih točaka povijesti popularne glazbe, a gotovo doslovno sve ono što od Phila Spectora čini istinsku legendu. Od radova s The Teddy Bears i The Crystals do nezaboravnih The Ronettes (svakim slovom branit ću tezu da je “Be My Baby” pjesma najbliža savršenstvu ikad skladana u formatu pop-glazbe) i Ikea i Tine Turner u trideset i pet stavaka proteže se nezaboravna pop-simfonija kao podsjetnik na vremena kad je glazbena produkcija bila rad a ne sponzorluk. Što god znali i doznali o Spectoru kao osobi, njegovoj naravi i (vrlo) čudnim navikama, ovih stotinjak glazbenih minuta priča svoju daleko ljepšu i trajniju priču.

Inače, box-set “Back to Mono” iz 1991. ostaje i dalje najiscrpniji i najzahvalniji inventurni tretman Spectorove diskografije iz zlatnog razdoblja. Već samim tim što uključuje cjelokupni glasoviti album “A Christmas Gift for You” iz 1963. (ovdje nema ni jedne pjesme s tog esencijalnog božićnog albuma) ta kompilacija ima trajni primat nad ostalima sebi sličnima, no “The Essential Phil Spector” više nego dobro objašnjava zašto je ovaj ekscentrik glazbena legenda kojoj kolege i danas pišu hvalospjeve i baštine mu ostavštinu.

Toni Matošin