Porcupine Tree je bend koji je rastao sa godinama djelovanja, i nije se bojao lutati eksperimentalnim vodama od pokušaja indie pjesama, pa sve do rocka i progressive forme u kojoj se danas vjerno nalaze. Bend koji svakako zaslužuje svoje mjesto u kontekstu današnje moderne glazbe i koji je pomakao granice običnog muziciranja unutar forme, a sam preokret u njihovom žanru je pružio niti manje niti više nego album In Absentia.
Steven Wilson kao glavni pokretač benda težio je više zvuku psihodelije pošto je veliki zaljubljenik u Pink Floyde, a sav raniji materijal benda bio je stepenica u gradnji ovog vrhunskog albuma. Po snimanju In Absentie bend je odlučio napustiti njihov dugogodišnji bubnjar Chris Maitland nakon osam godina sviranja s bendom. Na njegovo mjesto je došao Gavin Harrison, čovjek koji je na mjestu bubnjara bitno pridonijeo samoj koncepciji benda, ali i njihovom zvuku i progresiji, te okretanju sasvim nove stranice u poglavlju njihova rada. Colin Edwin (basist) i Richard Barbieri (klavijaturist), pridonijeli su također svojim pristupom muzici da album postigne ne samo atmosferičnost, već kontrast žestokih distorziranih dijelova i akustičnih, tim instrumentima upotpunjenih, segmenata. Album se sastoji od dvanaest pjesama, i dodatnog bonus disca, i složen je konceptualno.
Pjesma koja otvara album Blackest Eyes je nošena žešće distorziranim riffom, dok su neki dijelovi pjesme akustični, i time se pridonijelo kontrastu, ali i tim činom se sama glazba navodi po tekstu i prati ga te mu daje oblik i snagu. Iduće pjesme Trains i Lips of ashes su nešto što naginje Pink Floyd pristupu gradnje pjesama, te vuče samoj psihodeličnosti pjesama i otkriva koliko su zapravo sami Floydi izvršili utjecaj na Wilsona i njegovo stvaralaštvo.
The Sound of Muzak je vrhunsko remek djelo albuma, pjesma u kojoj je Gavin Harrison došao do izražaja, poliritmična struktura ritma, tekst kao kritika glazbene industrije, neponovljiva atmosferičnost koja gradi samu pjesmu i daje jedan sasvim novi oblik Porcupine Treea kao benda, te time se pjesma pokazuje kao jedna od eksperimentalnijih pjesama u njihovom dotadašnjem radu. Gravitiy Eyelids je pokušaj okretanja modernijoj elektronsko-atmosferičnoj strukturi što kasnije rezultira distorziranim dijelom pjesme koji se jednostavno uklopio u njihov eksperimentalni duh albuma. Wedding Nails je progressive instrumental praćen mračnijom atmosferom, teško distorziranim riffom koji se vodi kroz cijelu pjesmu, te ima elemente post rocka.
Pjesme Prodrigal i .3 opet naginju psihodeliji, ponovno nailazimo na utjecaj Pink Floyda, i savršeno su uklopljene nakon prethodne Wedding Nails. Pjesma The Creator Has a Mastertape zvuči futuristički, sa segemntima synth popa pa sve do elemenata hard rocka koji su uklopljeni u nju. Heartattack In A Laybye je lagan stvar, instrumentalno dosta ambijetalna dok su vokalne dionice okrenute nekakvom klasičnom pristupu pjesmi što je tipično za pop muziku sa prijelaza 89′-90′. Strip The Soul donosi hard rock dimenziju u kojoj je progresija opet naglašena, a ritmička kompozicija zahvaljujući Gavinu Harrisonu zvuči poput breakbeat pristupa kompoziciji. Zadnja stvar na albumu Colaps The Light Into Earth je drugačija od svega na albumu, vokal Stevena Wilsona pračen klavirom i stringovima pokazuje i drugu stranu ovih glazbenih genijalaca.
Na bonus discu pjesme Drown With Me i Chlorofom su također podređene Pink Floyd psihologiji kreiranja glazbe, zasigurno u izmjenama akustike i distorzije te ambijentalnosti možemo zaključiti da su samo pokazali da i bonus discom i albumom počinju novu stranicu glazbene povijesti i pokreću nešto novo što će zainteresirati mnoge ljubitelje dobre glazbe da ih poslušaju. Zadnja stvar na bonus discu je Strip The Soul video edit.
Album In Absentia zaslužuje važno mjesto u glazbi kako zbog novog pristupa progresivnoj muzici, tako i zbog elemenata koji Pocupine Tree približavaju modernom pristupu glazbi. Album se svakako isplati poslušati, zadovoljit će ljubitelje rocka, psihodelije, ali i one koji se nalaze u drugim žanrovima, i svatko će naći nešto zanimljivo te time obogatiti svoju glazbenu kutiju još jednim orginalnim i izvrsnim bendom.
Osobna karta albuma
| {mosthumbviewer: images/SGrecenzije/2010/12/15/porcupinei.jpg, images/SGrecenzije/2010/12/15/porcupineim.jpg, Porcupine Tree – In Absentia, Center} | ||
| Izvođač | Porcupine Tree |
|
| Naziv albuma | In Absentia | |
| Izdavač | Lava | |
| Produkcija | Paul Northfield i Tim Palmer | |
| Datum objave | 24. 9. 2002. |
|
| Snimano | Avatar Studios – New York ožujak 2002. – travanj 2002. |
|
| Posebna napomena | Standardno izdanje s jednim diskom |
|
Popis pjesama
|
||
| 1. Blackest Eyes 2. Trains 3. Lips of Ashes 4. The Sound of Muzak 5. Gravity Eyelids 6. Wedding Nails 7. Prodigal 8. .3 9. The Creator Has a Mastertape 10. Heartattack in a Layby 11. Strip the Soul 12. Collapse the Light into Earth |
||
| Linkovi | ||
Trains – Audio |
||
{youtube}OIM5M6FmnmY{/youtube}
