Ovog je vikenda u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog održan festival Zagrebačko glazbeno proljeće s temom Glazba – poezija, koji je okupio brojnu publiku te istaknute umjetnike i stručnjake.
Vrhunac ovog bogatog programa donio je koncert „Arsen Dedić – Glazba i poezija“, na kojem su sudjelovali Rade Šerbedžija, Miroslav Tadić i Zagrebački solisti. Emotivni koncert posvećen našem glazbenom i književnom bardu bio je ispunjen do posljednjeg mjesta, a donio je presjek nekih od njegovih najljepših pjesama te nezaboravnih filmskih i televizijskih tema.
U prvom su dijelu Zagrebački solisti predstavili Arsenovu glazbenu ostavštinu u nadahnutoj obradi maestra Silvija Glojnarića, koji je koncert pratio iz gledališta. Njihova interpretacija donijela je novo, profinjeno zvučno ruho Arsenovim skladbama kao što su tema iz filma Donator, tema iz animiranog filma Kod kuće je najbolje, Sve što znaš o meni, Ni ti ni ja, Otok, Pusti me da spavam, On me voli na svoj način, temu iz serije U registraturi te iz Glembajevih, gdje im se pridružio sjajni Miroslav Tadić na akustičnoj gitari, dodatno obogativši zvučnu sliku virtuoznošću svojega instrumenta.
Bez pauze koncert je ušao u drugu polovicu večeri izlaskom Rade Šerbedžije na pozornicu, kojom je odmah ovladao sa svojom prepoznatljivom izvođačkom karizmom. Zagrebački solisti povukli su se sa scene, ostavljajući ogoljenu, ali iznimno snažnu kombinaciju glasa i gitare – minimalistički pristup koji se pokazao idealnim za prenošenje Arsenove poezije i intimne atmosfere njegovih pjesama. Malo je glazbenika koji se s tolikim samopouzdanjem mogu uhvatiti u koštac s gotovo nedodirljivom glazbenom personom Arsena Dedića, a Šerbedžija to čini prirodno i uvjerljivo. Iako mu glas više nema kristalnu bistrinu kakvu je imao prije nekoliko desetljeća, njegova ekspresivnost, interpretativna snaga i emocionalna dubina danas su možda još izraženije.
Izvedbe pjesama Balada o prolaznosti, Tvoje nježne godine i Moderato cantabile bile su iznimno osobne i sugestivne –Šerbedžija je u njima izdubio neki vlastiti umjetnički prostor i udahnuo im novu, gotovo opipljivu životnost. Kao i obično, između pjesama je s publikom dijelio sjećanja i anegdote o Arsenu, stvarajući toplu, intimnu atmosferu večeri. Kada je emocija dosegla vrhunac, nostalgiju je razbio šaljivom pjesmom Ispravna ishrana, podsjetivši publiku na duhovitu i žovijalnu stranu Arsenova stvaralaštva, koja je često ostajala u sjeni njegovih melankoličnih i poetskih skladbi.
Kći Lucija pridružila mu se u pjesmama Djevojka iz moga kraja i Otkako te ne volim, a za sam kraj Šerbedžija je izveo kultnu Ne daj se, Ines, svojevrsni poetski i emocionalni vrhunac večeri, u kojem su se spojili recitatorska snaga, glumačka ekspresivnost i glazbena interpretacija.
Tijekom večeri Šerbedžija je recitirao i Arsenovu poeziju, podsjetivši na početke njihova prijateljstva – naime, nakon prvog susreta Arsen ga je vrlo brzo pozvao da ga prati na turneji i recitira njegove stihove, čime je započela dugogodišnja umjetnička i prijateljska suradnja. Posebnu dimenziju cijeloj večeri dao je i Tadićev gitaristički stil – suptilan, mediteranski obojen i diskretno jazzerski, s naglaskom na nijansama i tišini, što se savršeno uklopilo u intimni karakter Arsenove glazbe.
Bila je to sjajna večer glazbe i poezije pred gotovo ispunjenom dvoranom, koja je još jednom pokazala da Zagreb Arsena i dalje voli i sluša.
Galerija fotografija; Rade Šerbedžija i Miroslav Tadić u Lisinskom, foto: Tomislav Jagar
