U utorak, 19. kolovoza, atrij Prirodoslovnog muzeja na Gornjem gradu pretvorio se u mjesto posebnog glazbeno-poetskog susreta. U sklopu programa Ljetna scena Amadeo, pred publikom koja je do posljednjeg mjesta ispunila spomenuti prostor, Rade Šerbedžija i gitaristički virtuoz Miroslav Tadić održali su večer posvećenu Arsenu Dediću pod naslovom …mi rekli smo si ZBOGOM govoreć DOVIĐENJA. Bio je to drugi od dva rasprodana koncerta ovog umjetničkog dvojca, što samo potvrđuje koliko su Dedićeva ostavština i osobni pečat njegovog velikog prijatelja Šerbedžije snažno odjeknuli među ljubiteljima poezije i glazbe.
Zanimanje za koncert bilo je toliko da je ispred ulaza i nakon što su se popunila sva mjesta ostalo barem dvadesetak ljudi koji su se nadali da će uspjeti ući. Na kraju su im organizatori ipak dopustili da koncert prate stojeći ili sjedeći na podu, tik do pozornice.
Samo dan ranije obitelj i prijatelji oprostili su se od još jedne umjetničke veličine iz obitelji Dedić – Gabi Novak. Upravo zbog toga, večer je nosila posebnu simboliku. Iako posvećena Arsenu, na suptilan način bila je i posveta obitelji koja je obilježila hrvatsku kulturnu povijest.
Program se sastojao od kombinacije stihova, pjesama i prisjećanja. Šerbedžija je u nekoliko navrata silazio među publiku, govorio stihove iz zbirke Brod u boci i pritom brišući granicu između izvođača i gledatelja, čime je stvorio intimno i gotovo obiteljsko ozračje. Njegova interpretacija bila je emotivna, strastvena, a često i duhovita, obojena sjećanjima i anegdotama koje su izmjenjivale ozbiljne i šaljive tonove.
Glazbeni okvir večeri nosio je Miroslav Tadić, čarobnjak gitare na čijim solo bravurama ste mogli naprosto zatvoriti oči i otploviti u snove. Virtuoznost i osjećajnost bile su u savršenom skladu – od nježnih prelaza do snažnih akorda koji su nosili Šerbedžijine recitacije.
Izveli su niz uspješnica iz Arsenove prebogate pjesmarice – među ostalima Moderato cantabile, Popodnevnu pjesmu, Ne daj se Ines i Pravilnu ishranu. Publika je svaku od njih dočekala s prepoznatljivim pljeskom i osmijehom, kao da svaka pjesma nosi vlastito sjećanje i vlastitu priču.
Iako se činilo da bi večer zbog konteksta mogla biti obilježena tugom, atmosfera je bila daleko od patetike. Bila je to iskrena proslava života i umjetnosti, večer u kojoj su se smijeh, suze i nostalgija stapali u jedno.
Kad su posljednji tonovi utihnuli, ostao je osjećaj da smo svjedočili nečemu mnogo većem od običnog koncerta. Bila je to večer u kojoj su riječi i glazba podsjetile da umjetnici poput Arsena ne odlaze – oni ostaju živjeti u našim glasovima, u sjećanjima i u pjesmama koje iznova otkrivamo.
Galerija fotografija; Rade Šerbedžija i Miroslav Tadić na Sceni Amadeo, foto: Dragutin Andrić
