Jučer smo imali priliku svjedočiti maestralnim izvedbama švedskih prog-metal legendi Opeth u zagrebačkoj Tvornici kulture. Najveći hitovi benda, uz poneku pjesmu s aktualnog albuma, odjekivali su dvoranom – no o tome nešto kasnije.
Večer su otvorili njihovi sunarodnjaci, bend Paatos. Mikael Åkerfeldt poznat je po afinitetu prema zanimljivim, eksperimentalnim prog bendovima, pa ovaj izbor predgrupe nije iznenadio. Glazba Paatosa prožeta je utjecajima različitih žanrova – od folka, jazza i bluesa, do klasike. Iako znatno blaži i manje žestok od Opetha, stilska srodnost između ova dva benda bila je više nego očita. Unatoč tome što ih je teško žanrovski svrstati, Paatos vješto kombinira elemente različitih stilova, demonstrirajući zavidnu glazbenu raznolikost.
Bend predvodi pjevačica Petronella Nettermalm, čiji snažan vokal bez napora prelazi iz nježne melankolije u moćne rock dionice. Njihova sklonost eksperimentiranju posebno je došla do izražaja u trenutku kada je Petronella tijekom jedne pjesme koristila megafon, koji je vješto kombinirala s mikrofonom – nesvakidašnji prizor koji je dodatno začinio njihov nastup. Sve u svemu, za ljubitelje progresivne glazbe, Paatos je svakako bend vrijedan pažnje.
U 20:45, prostorijom su odjeknuli zvuci matrice iz razglasa, najavljujući izlazak Opetha na pozornicu. Dečke je dočekao gromoglasan pljesak publike koja ih očito itekako cijeni – što se iznova potvrđivalo nakon svake pjesme.
Koncert su otvorili s pjesmom “§1” s aktualnog albuma The Last Will and Testament – konceptualnog izdanja čija je radnja smještena neposredno nakon Prvog svjetskog rata, a prati priču o glavi obitelji čija oporuka otkriva šokantne obiteljske tajne.
Nakon uvoda uslijedile su odlično prihvaćene “Masters Apprentices” i “The Leper Affinity”, a potom još jedna pjesma s novog albuma. Svakom sljedećom numerom publika je bila sve više oduševljena, upijajući svaki riff i melodiju koji su dolazili s pozornice.
Opeth je bend sastavljen od vrhunskih glazbenika koji besprijekorno vladaju svojim instrumentima. Posebno je dojmljiv Mikaelov vokal – u jednom trenutku nježan i umirujući, a u sljedećem sirov i moćan, sposoban da vas istovremeno i uspava i trgne iz sna.
Pri kraju koncerta uslijedila je meni osobno draga “Heir Apparent”, čiji je outro bio jedan od najjačih trenutaka večeri. Nakon nje, bend je izveo neizostavni “Ghost of Perdition”, a za sam kraj ostavljena je izvrsna “Deliverance”.
Opeth je opet (pun intended) potvrdio zašto je jedan od vodećih bendova prog-metal scene. S nestrpljenjem iščekujemo njihovo sljedeće gostovanje, a ovaj koncert zasigurno ćemo dugo pamtiti.
