Mike Ratledge, suosnivač utjecajne progresivne psihodelične rock grupe Soft Machine iz Canterburyja, preminuo je 5. veljače 2025. u 81. godini.
Vijest je potvrdio njegov bivši kolega iz benda, gitarist John Etheridge, u objavi na Facebooku. „Nevjerojatno tužna vijest – moj veliki prijatelj i legenda Soft Machine preminuo je prije dva sata nakon kratke bolesti“, napisao je Etheridge. „Mike je bio okosnica Soft Machinea u ranim godinama, čovjek iznimno pronicljivog uma – sjajan skladatelj i klavijaturist. Pravi renesansni čovjek – talentiran, kulturan, šarmantan – i divno društvo. […] Viđali smo se svako nekoliko tjedana više od 40 godina – bilo mi je to pravo zadovoljstvo. Ogroman gubitak za sve nas, njegove sestre i divnu djevojku Elenu, koja je bila uz njega do kraja“, dodao je.
Mike Ratledge rođen je 6. svibnja 1943. u Maidstoneu. Od malena se školovao za klasičnu glazbu, jedinu vrstu koju je njegov otac, ravnatelj škole, dopuštao u kući. Pohađao je gimnaziju Simon Langton u Canterburyju, koja je ubrzo postala rasadnik progresivne glazbene scene. Tamo je upoznao Roberta Wyatta i Hugh Hoppera, a 1961. upoznali su australskoga pjesnika i glazbenika Daevida Allena, koji im je otkrio jazz. Ratledge je 1963. svirao s Allenom u Daevid Allen Triju, ali se odlučio posvetiti studiju dok su njegovi prijatelji osnovali The Wilde Flowers, grupu koja će postati ključna za razvoj Canterbury scene. Iz nje su se kasnije izdvojiti članovi bendova Caravan i Soft Machine.
Soft Machine osnovali su 1966. Ratledge, Kevin Ayers, Daevid Allen, Robert Wyatt i gitarist Larry Nowlin. No, Nowlin je ubrzo napustio bend, ostavljajući ih kao kvartet koji je postao redoviti sudionik londonske underground scene, često nastupajući uz Pink Floyd. Snimili su nekoliko demo snimaka, a njihov debitantski singl bio je „Love Makes Sweet Music“. Do snimanja debitantskoga albuma, Allen je već bio u Francuskoj, osnivajući Gong.
Stoga je album „Soft Machine“ (1968) snimljen je u formatu trija s Hugh Hopperom na basu. Bend je iste godine otišao na turneju po SAD-u s Jimijem Hendrixom, u postavi u kojoj je bio i budući gitarist The Policea – Andy Summers. No, Summers i Ayers ubzo napuštaju bend, a Ratledge i Wyatt nastavljaju s Hopperom. Trio je 1969. snimio album „Volume Two“ te sudjelovao na „The Madcap Laughs,“ prvom solo albumu Syda Barretta.
Soft Machine su bili pioniri progresivnog rocka i jazz fusiona, s često izmjenjivanom postavom, dok je Ratledge ostajao jedina konstanta. Tijekom godina bend su činili mnogi značajni glazbenici, uključujući Eltona Deana, Karla Jenkinsa, Allana Holdswortha, Johna Marshalla i Roya Babbingtona. Sa svojom prepoznatljivom frizurom, brkovima i tamnim naočalama, Ratledge je za mnoge bio najprepoznatljiviji član Soft Machinea.
Ratledge je Soft Machine napustio 1976, nakon albuma „Softs“. Nastavio je raditi s Mikeom Oldfieldom, skladateljem Davidom Bedfordom i Karlom Jenkinsom, te je skladao filmsku glazbu, uključujući eksperimentalni film „Riddle of the Sphinx“ (1977). Iako se kasnije rijetko osvrtao na svoj rad u Soft Machineu, ostao je aktivan kao skladatelj i producent glazbe za reklame i kazalište. Također je sudjelovao u produkciji serije new age albuma „Adiemus“ Karla Jenkinsa, za koje je programirao elektroničke perkusije.
