Koji dan više od šest godina nakon prvog, Rhapsody Of Fire održao je u Zagrebu i svoj drugi koncert. Te, 2020. godine u Malom pogonu Boogaloo, sada u Hard Placeu. Bila su to, prisjetimo ih se malo, dramatična vremena. Točno na dan prvog nastupa ROF-a u Zagrebu, 11. ožujka 2020., proglašena je epidemija koronavirusa, pa je čak i opasno ‘visio’ koncert. Te su okolnosti, nedvojbeno, tada utjecale i na slabiju posjetu i preseljenje koncerta iz glavne dvorane Boogalooa, u onu manju.
Bilo je to oko tjedan dana prije prvog lock-downa zbog pandemije, vremena kojih se baš i ne volimo prisjećati. Pa ćemo se zato puno radije fokusirati na ona aktualna. Hard Place je zadnjih tjedana postao sve češće i sve omiljenije okupljalište metalaca, koji su ga ovoga puta napunili do vrha. Drugim riječima, koncert je bio ‘sold-out’. Ništa čudno. Kombinacija dobrih bendova i ugodne, prisne klupske atmosfere, gdje imaš osjećaj da se svi sa svima znaju, morala je do toga dovesti.
Večer je sasvim korektno otvorila ekipa iz grupe Sage, koju predvodi Enio Vučeta, legenda zagrebačke, a i hrvatske hard’n’heavy glazbe. Pjesmama s jedinog im albuma „Anno Domini 1573“, ionako dobru raspoloženu publiku ekipa iz benda sasvim je fino zabavila, zagrijala i pripremila za nastup Rhapsody Of Fire. Ugodnih je to bilo pola sata druženja uz Enia i njegov mladi, zadnjih godina ponešto i rekonstruirani tim.
Uz prepoznatljive teatralno-filmske zvukove na pozornicu kluba ušetala je ekipa iz Trsta i s „The Dark Secret“ i „Unholy Warcry“ startala u dojmljiv nastup, koji će mnogima ostati u lijepom sjećanju. U početku su, doduše, bas bubnjevi malo ‘gutali’ bas gitaru, klavijaturama i ritam/solo gitari je trebalo nešto malo da se (zvukovno) usuglase, no sve se to skupa izniveliralo i nešto oko 80-ak minuta koncerta proteklo je dobroj atmosferi. Za što je uz bend, itekako zaslužna ekipa ispod pozornice, koja se dosta dobro pripremila za ovu večer. Prigodno, da ambijent bude što autentičniji, našlo se tu i (replika) mačeva, jednog od najprepoznatljivijih simbola glazbenog koncepta ROF-a.
No ono još važnije, atmosfera je bila pozitivna, raspoloženje na visokom nivou, a dokaz da su koncert pohodili mahom fanovi benda, s tek tu i tamo kojim znatiželjni(c)kom, leži i u činjenici da se dobar dio pjesama pjevao s bendom. U najmanju ruku refrenski dijelovi. Da bude tome tako zaslužna je i set lista, na kojoj se našlo više pjesama iz prepoznatljivije, ‘starije’ dobi bendove karijere. Odnosno onih s početnog desetljeća rada. Iako, bilo je i njih nekoliko iz posljednje dekade, razdoblja u kojem je frontman Giacomo Voli, čije je raspoloženje i ovoga puta bilo na zavidnoj razini. Čovjek dobro pjeva, dobro vodi koncert, kontakt s publikom mu je jednako dobar i koncert se kretao kao na tekućoj vrpci. Tečno, protočno, u nemalo momenata i spontano euforično.
Posebno u finalnom dijelu ‘regularnog’ dijela nastupa uz „Dawn of Victory“, a još posebnije u završnici bisa u kojem se bend vratio svojim korijenima. Odnosno godinama s kraja prošlog stoljeća, dok je, tada još Rhapsody, formirao novi metalni zvuk, novi koncept i novu formu. Koju mi je u jednom interviewu pred nekih 15-ak godina klavijaturist i jedini ‘starosjedioc’ Alex Staropoli opisao kao ‘cinematic metal’.
Tako je okončano još jedno druženje s bendom koji će se, očito je, morati polako privikavati na neke nove okolnosti u svojoj karijeri. Okolnosti u kojima su im ovakvi klupski nastupi puno realnija opcija od onih otprije 20-ak i kojih godina više, kada su im oni masivnijeg karaktera bili, da tako kažemo, normalniji.
Stoga, sudeći i po dojmovima benda, ne bi bilo iznenađenje da se u neko skorije vijeme opet vidimo u našim krajevima. Možda i na isti mjestu.
Setlista:
The Dark Secret II
Unholy Warcry
Rain of Fury
I’ll Be Your Hero
Chains of Destiny
The Magic of the Wizard’s Dream
Challenge the Wind
On The Way to Ainor
The March of The Swordmaster
Kreel’s Magic Staff
Dawn of Victory
Bis
A New Saga Begins
Land of Immortals
Emerald Sword
Galerija fotografija; Rhapsody of Fire + Sage u Hard Placeu, foto: Goran Božak
