Ove subote su, u zagrebačkom klubu Boogaloo, riječki The Siids održali promociju svog albuma “II”. Album je u opticaju već skoro godinu dana, i Siids su od tada već u nekoliko navrata svirali u Zagrebu, ali krajem prošle godine album je objavljen i u long play izdanju, što je svakako bila prilika da se i taj format promovira putem koncerta. Kao pravi bend, The Siids su imali štand s merchom na kojem ste osim LP-a mogli nabaviti majice, vreće i slične memorabilije za ljubitelje benda.
Svirka je održana u malom prostoru kluba, i vječiti Tomi Fantazma je vrtio setove za zagrijavanje prije i poslije koncerta, da bi se nakon svega program nastavio kroz svojedobno iznimno popularne “eighties partije”, koji evo, još i danas žive i privlače publiku. A to je nekako i prirodan ambijent za održavanje koncerta Siidsa koji sa svojim electro rockom i popom dijele razmjerno sličan sentiment.
Za predgrupu je odabran The Fiction, koji nakon više godina ili desetljeća tišine, se razmjerno često pojavljuje na Tomijevim zabavicama i prilično uklapaju u sve što poslije njih slijedi. Malo reminiscencije na devedesete i malo novih pjesama koje prokazuju The Fiction kao bend kojeg želite imati za predgrupu. Uvijek je mali problem što se set tih predgrupa često čini prekratkim. Neupućeno uho i zamućeno oko bi lako moglo previdjeti sve razlike. Šta sad, svi ionako pjevaju na engleskom, svi su muškarci u crnom i već u godinama…možda su se samo zamijenili u instrumentima ili su to neki novi? Sve se može činiti kao kontinuiran flow i The Fiction su mogli sići sekundu prije glavnih aktera. A bili su itekako zanimljivi.
Riječki duo, nastao na pepelima nekadašnjih Morso, Darko Terlević i Stanislav Grdaković imaju već dosta nastupa u nogama i njihova sigurnost i samopouzdanje pršti iz svake note i iz svake izgovorene riječi. Svaka pjesma ima glavu i rep. Svirke su uigrane i cjelovite. Za live su koristili usluge live bubnjara (Dino Simonović), pa ih je na pozornici bilo troje. Možda je ovo recept za ubuduće, jer svaka čast ritam mašini, ali živi bubnjar svakako dodaje na živosti.
Siids i inače jesu živahni i razigrani, a komunikacija s publikom je poprilično fluidna. Ne libe se predati svirci i ne drže neku posebnu distancu. Tome je vjerojatno doprinio i značajan broj domaćih navijača koje su poveli sa sobom iz Rijeke. No treba imati i takvu publiku. Dodaje koncertima više boje.
Boje je malo dodao i „White on white“ (Marko Rogić), koji se kao gost pojavio na zadnjoj pjesmi večeri. Njegov spoken word u stilu Iggy Popa dobro sjeda kao pobočnik u sav taj DM svijet. Možda je jedino zadnja stvar mogla biti instrumentalna. I moglo ih je biti više. Primijećena je tek jedna. Bila bi to zgodna postavka. Dvojac bez kormilara koji podjednako koristi vokale ima određen broj pjesama na kojima nitko ne koristi svoj vokal. To bi bio dobar trip.
Nastavljamo pratiti puteve Siidsa i njihovu dobru glazbu. Očekuje nas još dosta dobrih vibracija i cool koncerata kakav je bio ovaj. A Siidsima želimo da otkriju i neke nove granice. Možda negdje u germanskom govornom području gdje ovakva glazba ima još veću prolaznost.
