Šalata kapitulirala pred Franz Ferdinandom
Foto: Krisja - privatna arhiva
Iz arhive SoundGuardiana Mozaik

Šalata kapitulirala pred Franz Ferdinandom

Foto: Krisja – privatna arhiva

Prije dvadeset godina sve je tek počinjalo. Prvo izdanje INmusic festivala na zagrebačkoj Šalati možda nije nosilo težinu festivala kakav danas poznajemo, ali već je tada pokazalo ono što će godinama kasnije postati njegov zaštitni znak – spoj velikih svjetskih imena, domaće scene i publike željne novih glazbenih iskustava.

U rubrici „Iz arhive SG-a“ vraćamo se na sam početak priče i donosimo izvještaj s prvog dana prvog INmusic festivala, objavljen nakon nastupa koji je Šalatu pretvorio u malu festivalsku pozornicu. Franz Ferdinand tada su bili jedan od najuzbudljivijih bendova svoje generacije, a iza njih je ostala večer koja je najavila da bi Zagreb mogao dobiti festival s ozbiljnim europskim ambicijama.

Franz Ferdinand, foto Dragutin Andrić

Prvi dan INmusic festivala je za nama, i kada sad sve onako trezveno pogledam mogu jednostavno sa velikim zadovoljstvom zaključiti da je bilo puno bolje nego što sam uopće mogao očekivati.

Na moju veliku žalost naša mala ekspedicija nije na vrijeme stigla na mjesto događaja tako da sam se na sam festival uključio tek od nastupa nizozemske punk i šta sve ne grupe The Ex koja me je svojim nastupom totalno i apsolutno oduševila, a moje uši definitivno razorila.

Iako su momci, ili bolje rečeno gospoda, zbog godina koje imaju za sobom, djelovali fenomenalno Katherine koje je opako drmala za bubnjevima posebno me oduševila. Prije njih nastupao je Edo Maajka sa Lexaurinima dok je festival otvorila riječka četvorka My Buddy Moose negdje oko 18 sati, iako su sa nastupom trebali krenuti sat vremena ranije.

Franz Ferdinand, headlineri dana i bend zbog kojega se velika gomila curica stiskala uz stage još tamo od kasnog poslijepodneva krenuli su sa svojim showom nešto iza 21 sat. Masa je bila oduševljena od trenutka kada su krenuli sa svirkom i nije prestajala skakati i ludovati sve do završetka nastupa. Uglavnom su izvodili skladbe s prvog albuma od kojih su me se posebno dojmile 40ft, This Fire (s kojom su zaključili bis), Jacqueline i naravno Take Me Out, dok je drugi album predstavljen jako dobrim izvedbama This Boy, Walk Away, fenomenalnom Do You Want To ili pak Outsiders. Tek malo problema imali su sa scenografijom no cijeli dojam je bio toliko dobar tako da je taj mali detalj bio gotovo neprimjetan.

Danas (06.07) je drugi dan festivala za koji su još u petak organizatori podgrijavali atmosferu puštajući snimku Morrisseyevog koncerta. Ako će biti i upola dobro kao prvoga dana moći ćemo mu sa velikim oduševljenjem prognozirati svijetlu budućnost.