Mi muškarci skloni smo napuhivanju onoga “što bismo kad bismo”, osobito kad su u pitanju žene. Ne, uopće se ne želim distancirati od takve prirode stvari, ali kad je riječ o Sari Cracknell i mom izmaštanom poznanstvu s njom moram reći da bih prvenstveno poželio da mi bude vodič pod londonskim neonom. Naša “ljubav” koja traje otkako mi je do ušiju došla glazba njezina matičnog benda Saint Etienne počiva baš na tom povjerenju u ono što taj svileni glas ima za, pjevajući, reći i figura za, nenamjerno i ležerno, obojiti. Pop glamur u najsuptilnijem formatu, izričaj odgajan urbanom melankolijom kao izbornim predmetom, gužvanje modernoga i pop-tradicije na zadnjem sjedištu taksija na vožnji kroz svjetove u pokretu… sve su to kompilacije onoga što njihova glazba evocira, a Sarin vokal kao najistaknutiji instrument tonira.
Njezin izlet u solo vode u drugoj polovici devedesetih, kad je bend bio na nekoj vrsti dopusta, nije logički ni mogao pobjeći daleko od tih koordinata. “Lipslide” je nastajao tijekom 1996. i 1997. i činio se, baš kao i danas, kao pokušaj, posve bezazlen i nepretenciozan, da se ova heroina prošeta izvan kvartova koja je okupirao Saint Etienne. Cijela vojska producenata možda sugerira i ambicioznije planove, no glazba nikako. Naslonjena i dalje na obrasce britanskoga i europskog popa i indie-inačice dance-kulture istih geografskih širina i dužina, Sarah na svom albumu nudi čisti glazbeni šarm kao protutežu nužnoj neujednačenosti materijala, osvajajući umiljatom cjelinom umjesto industrijom štancanja hitova. “Lipslide” je, da, polučio skromne financijske rezultate, što je njegovo američko izdanje odgodilo sve do 2000., a i tada u izmijenjenom obliku, pa su neke pjesme izbačene, neke ubačene, a neke izmijenjene baš kao što se dogodilo s naslovnicom.
Reizdanje albuma donosi opet novi poredak i odabir pjesama, ali kao dodatak donosi još jedan CD koji bi zaokružio sve što je Sarah bez benda snimala prije petnaestak godina. Tako se sada pod jednim naslovom mogu naći i predivne laganice s EP-ja “Kelly’s Locker” (svojedobna nadopuna američkom izdanju albuma), “Sea Shells” i “Judy Don’t You Worry”, ali bodu u oči i izostanci pjesama poput “Penthouse Girl, Basement Boy” ili “Oh Boy, the Feeling When You Held My Hand”. Tako se, na žalost, uz izostanak konačnog opredjeljenja za britansko ili američko izdanje, propustilo napraviti i potpunu inventuru iako su mjesto na bonus-disku našle čak i demo-verzije sasvim prosječnih “Ready or Not” i “Can’t Stop Now”.
Uzevši sve to u obzir, luksuzniji tretman već vremešnog albuma djeluje donekle nedorečeno, ali ipak dovoljno slastan zalogaj za gurmane sa stažem u kuhinji Saint Etienne. Zlobnici će reći da je posrijedi bio neuspio pokušaj Sarina odlaska iz benda no odbio bih vjerovati u to, što zbog samog materijala koji u samom prvom uzdahu nije imao tu silinu (ponavljam, usprkos producentskoj sviti, čija je brojnost u konačnici bila prije minus nego odlika), što zbog povjerenja spomenutog u uvodnom pasusu. Novo izdanje “Lipslide”, više ili manje potrebno, donosi novu priliku da se šira publika upozna s tim stidljivim komadom popa za bolji svijet; sve ostalo ovisit će o vašim apetitima i stupnju zasićenosti industrijom zabave.
Toni Matošin
Osobna karta albuma
| Izvođač | Sarah Cracknell |
|
| Naziv albuma | Lipslide | |
| Izdavač | Universal |
|
| Produkcija | Sarah Cracknell, Guy Batson, Ian Catt, D.O.G. Productions, Stephen Hague, Stephen Lironi, Warne Livesey, Johnny Male, Dom T, Jeremy Wheatley, Andy Wright | |
| Datum objave |
1997. (Velika Britanija)
2000. (SAD)
12.11.2012. (luksuzno reizdanje)
|
|
| Snimano | 1996.-1997. | |
| Posebna napomena | Reizdanje na dva diska | |
Popis pjesama
|
||
|
CD 1
1. Ready or Not
2. Home 3. Coastal Town 4. Desert Baby 5. Anymore 6. How Far 7. Goldie 8. Taxi 9. Taking Off for France 10. If You Leave Me 11. Can’t Stop Now CD2 |
||
| Linkovi | ||
  |
||
Anymore – Spot |
||
{youtube}vaVVet5AXnw{/youtube}