Ljetna koncertna sezona u punom je jeku, no za Seine je najintenzivniji dio godine počeo puno prije prvih velikih pozornica. Krajem travnja objavili su album Vreva, a umjesto dugog promotivnog perioda gotovo su odmah spakirali instrumente i krenuli na mini turneju kroz Srbiju, Sloveniju i Hrvatsku. Htjeli su nove pjesme što prije iznijeti pred publiku i provjeriti kako dišu izvan studija.
Nekoliko tjedana kasnije razgovarali smo s Ivanom Ščapcem (Ivča), Dimitrijem Mekotanovićem Petrovićem (Mišo) i Vatroslavom Živkovićem (Vatrić) o dojmovima s turneje, koncertnim setlistama, zagrebačkoj sceni te planovima koji ih očekuju u nastavku godine.
Ovoga puta razgovor nije vodio samo Ivča. Mikrofon su ravnopravno podijelili svi članovi benda, pa smo uz prepoznatljivi humor dobili i vrlo iskren pogled na ono što čini život jednog benda između studija i pozornice.
Krajem travnja objavili ste “Vrevu”, a gotovo odmah nakon toga krenuli na mini turneju. Većina bendova prvo odradi promotivni period, intervjue i predstavljanje albuma pa tek onda izlazi na pozornicu. Vi ste napravili obrnuto.
Ivča: Zapravo nije nam se dalo čekati do jeseni. Dolazilo je ljeto, sve se nekako zatvara. Naravno tu su festivali ali bilo nam je logično da isprobamo to odmah i da imamo neku sliku za jesen.
Vatrić: Jednostavno kraj je sezone, to je taj tajming. Želiš uloviti moment, pa nam se desilo da smo malo i nabili tempo.
Mišo: Još je sve bilo friško. Radiš jedan period, skladaš, slažeš, a onda kad je to konačno izašlo van sjeli smo i rekli “ajde idemo vidjeti kako to zapravo funkcionira live”. Idealno je što smo sa turnejom najprije otišli u Srbiju gdje smo bili tri dana i budući da smo već puno puta svirali tamo, praktički nam je domaći teren pa smo mogli dobiti i dobar feedback.
Vatrić: Odmah znaš šta treba popraviti, što ne, što je dobro a što nije.
Turneja je obuhvatila pet nastupa, tri u Srbiji, Ljubljanu i Zagreb. Sve su to mjesta na kojima ste, kako i sami kažete već svirali pa možete otprilike i znati reakciju publike. Jeste li već unaprijed imali određena očekivanja ovisno o gradu u kojem nastupate i ima li razlike među publikom?
Vatrić: Definitivno imamo i zagriženih fanova. Recimo u Kragujevcu znamo da vole naše stare pjesme ali generalno tko sluša Seine sluša sve pa sveukupno nisu prevelike razlike.
Mišo: Ja bi istaknuo zanimljivost iz Ljubljane. Svirali smo sa bendom iz Novog mesta, Grunt, koji je žanrovski dosta etno i jako je čudno zapravo da smo napravili takav spoj, ali publika koja je došla nije bila klasična ljubljanska “frontalna” publika koja je inače jako pozorna, ali bez puno muvinga, već se radilo o nekoj novoj energičnoj struji s puno plesa tako da smo s tim bili ugodno iznenađeni.
Repertoar turneje je uključivao i presjek vaših prethodnih izdanja, ne isključivo novi album?
Vatrić: Uvijek bude i starijih radova. Fokus je naravno na novom albumu i to nam je glavnina setliste ali odsviramo i “hitove”.
Mišo: Potrudili smo se “skinuti” novi album da vidimo kako diše. Za live moraš dobro složiti raspored pjesama. Također imamo dosta zahtjevan tehnički set-up sa puno multitasking-a (vokal-gitara, vokal – klavijature, backovi i bubanj, bas i laptop,..) pa moraš zapravo osjetiti taj prirodni flow.
Možeš ti doma slušati snimke koliko hoćeš, ali tek kad staneš pred ljude vidiš što zapravo imaš. Neke stvari funkcioniraju točno kako si zamislio, a neke te potpuno iznenade.
Koliko je zapravo zahtjevno složiti dobru setlistu? Kada slažete setlistu, razmišljate li unaprijed o tome kako će pjesme funkcionirati uživo ili to zapravo otkrijete tek na koncertima?
Ivča: Naši nastupi su prilično jednostavni, We’re simple folks.
Naravno moraš ukombinirati različite albume. Svaki ima svoje zahtjeve, zakonitosti i način izvođenja. Ranije nam je bilo to lakše, jer u odnosu na novi, zvuk na starijim albumima bio je puno mirniji, tiši..
Unaprijed podrazumijevaš, odnosno nadaš se da ljudi koji te slušaju, da te slušaju u cjelini, da te poznaju i vole u istoj toj cjelini.
Ponekad postoje kompromisi, gdje bi volio određenu pjesmu ubaciti u set, no ona povlači druge dvije i zapravo ispadne cijela jedna znanost, kao i slaganje trackliste za album. Možeš imati odlične pjesme, ali ako ih krivo posložiš, koncert neće funkcionirati.
Mišo: To smo najbolje mogli vidjeti kada smo krenuli pripremati setlistu za ovaj tour, koja je nominalno izgledala super no već prvi put kad smo se probali odsvirati dok smo došli do četvrte pjesme smo se smorili.
Ako se mi smorimo dok sviramo, kako će tek reagirati publika? Na kraju je sve stvar ritma, energije i toga kako pjesme teku jedna u drugu.
Volite li više nastupati u manjim “intimnijim” prostorima ili na open stageu kao što su primjerice festivali? Utječe li vam prostor na interakciju s publikom?
Ivča: Kada si na velikoj pozornici daleko si od ljudi pa nemaš toliko blizak kontakt. Zvuk je drugačiji, događaju se random stvari koje možda ne očekuješ, npr. oprema se čudno ponaša na suncu, ne vidiš dobro lampice na pedalama i niz nekakvih sitnica. I dalje je to lijepo iskustvo, svirali smo na svakakvim mjestima, između ostalog u Češkoj na cesti ali nekako se i dalje bolje osjećamo u zatvorenijim prostorima.
Mišo: Osim s tehničke strane i vibe je drugačiji na zatvorenom. Naravno i takva mjesta imaju svoja ograničenja, određeni prostor može i čudno odzvanjati, ali možeš mu se prilagoditi, naročito ako imaš svog tonca (ovim putem veliki pozdrav Fići, Fićo volimo te). U takvim prostorima više si u razini s publikom i samim time je puno bolja interakcija i intenzivniji odnos.
Vatrić: Prirodnije je za vrstu muzike koju mi sviramo.
Ivča: Ako imaš svoj gig u klubu onda dođe publika koja te i inače sluša tako da je taj odnos već drugačiji. Naravno super je i kada te na festivalima ili zajedničkim svirkama posluša netko novi, no nema te dinamike.
Mišo: Na vlastitom gigu si možeš uzeti i puno više vremena, slobodniji si sa rasporedom u odnosu na festivale.
Ipak dojmovi sa vaše posljednje svirke na Žarištu su izrazito pozitivni. Koliko su važni takvi događaji za zagrebačku scenu?
Vatrić: Važni su i za publiku i za same izvođače. Repertoar je žanrovski sličan pa netko iako dođe poslušati jedan bend, možda samo jedan i zna, velika je vjerojatnost da će mu se i ostali izvođači svidjeti. Odaziv je velik, događaj je sam po sebi već popularan, dobar je program i vrijedi doći poslušati.
Koliko se vaš rad promijenio otkako imate label?
Vatrić: Princip rada je većinom ostao isti. Naravno imamo lijepu podršku oko izdanja albuma i promocije no svakodnevni dio posla i dalje odrađujemo sami,
Kad već spominjemo promociju, prilično ste aktivni na društvenim mrežama.
Vatrić: Jesmo li?
Ivča: Radi se o tome da je bitno imati contenta izvana, a onda mozes sherati recenzije, intervjue, reporte s koncerata. Kada nemaš takvog contenta moraš ga sam stvarati i onda nisi više samo muzičar nego content creator.
Nekad si se natjecao s drugim bendovima. Danas se natječeš sa svime.
Sa sadržajem, algoritmima, videima, reelovima…
Natječemo se sa slatkim vidrama i kapibarama.
To je danas realnost.
Mišo: Za sljedeću objavu ja ću se obući u kapibara kostim pa ćemo osvojiti algoritam.
Svejedno se primjeti da objave nisu isključivi PR content, već imaju osobni štih i pritom zadržavaju možda neku dozu humora i samoironije.
Mišo: To je Ivča zaslužan
Ivča: Da, pa moraš sam sebe nekako zabaviti. Bitno je da se prenese određena poruka ali da ne bude suhoparno, jer ako se meni to osobno ne sviđa onda mogu dati i AI-u da mi napiše.
Često dijelite sadržaj i od kolega, koliko vam je bitna ta zajednice i međusobna podrška na sceni?
Vatrić: Uvijek rastu manje scene unutar scene. Postoje razne supkulture pa tako i na zagrebačkoj sceni i žanrovske razlike, ali generalno bendovi koji se stilski nalaze se i podržavaju međusobno. Između ostaloga osim suradnji, često su to već prijatelji i poznanici i jednostavno kad si u glazbenom svijetu uživaš i u tuđoj muzici.
Mišo: Logično je jer se krećeš u istim krugovima sa tim ljudima, dijelite interese, idete skupa na koncerte, skupa svirate. Dugo traje ta scena u Zagrebu i osobno mi je prekrasna.
Ivča: Već smo prošli više različitih scena, od 2010 otprilike, više iteracija scena.
Mišo: Tako je, zajedno smo prolazili svakakve promjene, od izmjena bendova, do solo angažmana, različite faze.. Više je ta neka međusobna podrška nego što je suradnja kao takva “profesionalna”.
Ja sam recimo imao sada jako lijepo iskustvo gdje sam na incijativu Anje Tkalec sudjelovao u novom izdanju “Svibanj sessiona”. Koncept gdje surađuješ s raznim kolegama sa scene. To je bilo taman po izdanju albuma i s njihove strane sam osjetio iskreno veselje i podršku, kao i dobio neki feedback. Dugo smo ta neka mala familija koja zajedno prolazi sve i svašta.
Nažalost radi rasporeda uspio sam izvući samo jedan dan ali je ispalo fantastično. Dođeš u situaciju s ljudima s kojima nikad nisi svirao i moraš se prilagoditi i prostoru, ambijentu, uskladiti se s karakterima. Svaki dan se ljudi mijenjaju, neki ostaju, neki novi dolaze i pjesme se pišu na licu mjesta. Što izađe – to je to.
Što slijedi dalje, koji su ljetni planovi?
Ivča: Kset na Krku, ponovno smo u Sloveniji i evo sad ekskluziva – Špancirfest.
Vatrić: Ljeto je za nas ipak nešto mirnije, nismo toliko aktivni po ljeti.
Mišo: Zima je naše doba. Hladno, dekice i introspekcija. Mi dolazimo sa Djeda Mrazom.
Srećom promocija je zakazana za hladnije dane. Što ćete nam pripremiti u Vintageu?
Vatrić: Postoje planovi. Bit će duži koncert, malo ozbiljnija produkcija i poneko iznenađenje.
Ivča: Voljeli bi pozvati neki mlađi bend, nove generacije i dati im prostora za promociju.
Uz to izaći će nam ploče, majice, bit će dobrog mercha.
Nakon nekoliko festivalskih nastupa Seine će preko ljeta ipak malo usporiti, barem kada je riječ o koncertima. Pravi nastavak priče slijedi na jesen kada će Vreva dobiti svoju koncertnu promociju u Vintage Industrial Baru
Ulaznice su već dostupne a datum kojemu se veselimo je 8. listopada 2026.
Nama ostaje zahvaliti što su ovoga puta mikrofon podijelili svi članovi benda. Ivča je nakratko prepustio riječ ostatku ekipe, a mi smo zauzvrat dobili razgovor koji je, baš poput njihove glazbe, ozbiljan kada treba biti, ali nikad bez doze humora.
