U sklopu oproštajne turneje “Celebrating Life Through Death”, kojom zaključuju više od četrdeset godina karijere, Sepultura je u ponedjeljak, 8. lipnja nastupila u Zagrebu.
Koncert prvobitno najavljen u Tvornici vrlo je brzo bio rasprodan i premješten na Šalatu, što je definitivno bolja opcija, ali s jedne strane mi je malo i žao jer sam po prvi put gledala Sepulturu upravo u Tvornici te davne 2003. godine. Uzavrela i bez zraka, Tvornica se tada znojila u kaosu njihovog koncerta. Nije bilo mobitela pa slika nemam, imam tek par mentalnih kadrova u svojem sjećanju: kaos, znoj, dečki bez majica, ljeto, klub bez klime, pogo i kaos.
To je bila Sepultura bez Maxa, ali s Iggorom. Nakon tog koncerta, Sepultura, ovaj put bez Maxa, ali i bez Iggora, nastupila je još dva puta u Zagrebu, a posljednji put prije 15 godina u klubu Bogaloo. U međuvremenu Max i Iggor su se pomirili i braća Cavalera posjetila su Zagreb te održala koncert u Tvornici 2016. godine na turneji na kojoj su u cijelosti svirali album „Roots”. Kada sam ih gledala posljednji put na koncertu u Parizu (2023.), spominjali su da su oni prava Sepultura i nekako više ne mogu popratiti sve te situacije između prave i „neprave” Sepulture.
Sinoć je u Zagrebu nastupila Sepultura predvođena frontmenom Derrickom Greenom (koji je u bendu već 30 godina), gitaristom Andreasom Kisserom, basistom Paulo Jr.-om te novim pojačanjem, mladim Greysonom Nekrutmanom na bubnjevima. Eto toliko o tome tko predstavlja „pravu” Sepulturu, na kraju krajeva i jedni i drugi sviraju iste stare pjesme.
Točno u 20 sati, ni minutu prije ni kasnije, koncert počinju već spremni na bini belgijski thrash/heavy metal bend (kako su sami opisali svoj stil) Evil Invaders. Uvijek mi je čudno gledati neki takav žestoki bend usred dana, kada njihov nastup nažalost nije toliko vizualno dojmljiv kao što bi bio u mraku s dobrim light efektima i pirotehnikom koju su imali. Tih par iskrica na sceni malo je pojačalo nastup benda u sumrak, kada su efekti i imali smisla. Šalata je bila solidno popunjena, tribine su bile već dobro zauzete gledateljima na sjedećim mjestima koji su stigli i ugrabiti kokice i uživati u showu. Publika je dobro reagirala na bend i u jednom trenutku kreće manji krug poga, u kojem su sudjelovale uglavnom mlade osobe jer ne znam tko bi od starije ekipe, koja je prevladavala u publici, mogao na takvoj vrućini izdržati takav pothvat.
Sepultura je bila najavljena za 21:15 i točno kako je planirano prvo kreće uvod na razglasu, njihova pjesma „Policia”, nakon čega bend izlazi na scenu. Počinju snažno bez stajanja: „Inner Self”, „Desperate Cry” i „Kairos”. Jedna za drugom pjesme slijede, a energični nastup benda samo se pojačava. Tek tada, kada su se oni na sceni, ali i publika dobro zagrijali, frontmen se obraća publici riječima kako je lijepo ponovno svirati u Zagrebu i to nakon dugih 15 godina. Nastavljaju i dalje žestoko sa „Means to an End”. Na pjesmu „Attitude” publika za sada najbolje reagira, a najviše i znam pjesme s albuma Roots. Čini se da je publika i čekala upravo pjesme s albuma Chaos A.D. i Roots, hitove koje je najviše i prepoznala: „Territory” i „Refuse/Resist”. Nakon „Arise” bend odlazi sa scene, no ostaje bubnjar koji ima kratku solo dionicu kao uvod u „Ratamahatta”, koja slijedi, a koja se na kraju stapa u „Roots Bloody Roots”. Tih posljednjih dvadesetak minuta bili su i najluđi trenuci samoga koncerta. Time koncert i završava točno u 22:45. Slijedi slikanje na sceni, bacanje palica u publiku i kraj.
Ipak, unatoč svemu, dojmovi su nažalost nekako mlaki, nisu me oduševili na način koji sam očekivala, nije bilo nikakvih posebnih emocija. Ja sam stajala negdje sa strane naprijed, ali nisam uspjela vidjeti nikakav pogo, barem ne u omjeru kako je to nekada bilo. Zvuk mi je bio stvarno jako dobar. Možda s obzirom na to da sam u zadnje vrijeme bila na koncertima koji su mi svi bili pretihi, ovdje mi se zvuk činio dosta glasan i čist, a odlično su se čuli Derrickovi duboki, žestoki vokali. Komentari oko mene bili su usmjereni na novog bubnjara, nekima je bio odlična zamjena za Eloya Casagrandea koji je otišao u Slipknot, a nekima nije bio na nivou. Komentiralo se i da je zvuk bio pretih, ali ponavljam, s obzirom na to da je u zadnjih par godina sve pretiho, ovo je bilo dovoljno glasno. Naravno, uvijek može glasnije.
Iako nije bilo oduševljenja, ovo je bila zadnja turneja i više nećemo imati priliku slušati ove Sepulturine hitove… Tako bih završila, ali dolaze braća Cavalera 15.7., pa za sve one koji žele ponovno čuti pjesme s albuma Chaos A.D., eto nove prilike. Sepulturu, u ovom izdanju možda više nećemo imati priliku gledati, ali njihov sinoćnji koncert definitivno je bio dostojan oproštaj benda uz koji su odrasle generacije metalaca.
Galerija fotografija; Sepultura + Evil Invaders na Šalati, foto: Samir Cerić Kovačević
