Mnogo toga bitnog izdogađalo se u privatnom životu Sheryl Crow tijekom zadnjih otprilike dviju godina – uspješna borba s karcinomom dojke, raspad veze s čuvenim biciklistom Lanceom Armstrongom, usvajanje sina… Takav niz događanja u životu umjetnika bilo koje provijencije nužno dovodi do kreativnog zamaha širih dimenzija, naravno, sve ovisno o talentu (koliko li je remek-djela iznjedrio samo ljubavni brodolom?). Glazba gospođice Crow nije mi se nikad činila nečim osobito većim i naprednijim od (tek) simpatičnog komada tradicionalnog rock rukopisa upakiranog u svoje vrijeme. Ugodna pojava oku i uhu, ništa posebno za mrziti, kao ni za slijepo obožavati. Prosječna pojava, rekao bih.
S prva dva albuma (inače, prilično se kasno otisnula u solističke vode; prvi album, “Tuesday Night Music Club” izdala je s 31 godinu, točno koliko ja trenutno imam) još je djelovala i svježe, zanimljivo, osobito zato što se nije dala ukalupiti u žensku mainstream konfekciju, no brzo su isplivale njezine glavne slabosti. Prvenstveno mislim na autorsku sladunjavost, jer se uglavnom čini kako i nema nešto osobito važno za reći ili to jednostavno ne zna na pravi način prezentirati. Tako ju je cijelu karijeru iz gomile izdvajala upravo ta vokalna pojava i fair play prema glazbenim standardima u kojima je vidjela svoj stvaralački put. Upravo zato se najbeznadežnijom činila na prethodna dva albuma, kad je ipak prigrlila konfekcijska pop rješenje od kojih je isprva bježala.
I, dakle, tada, nakon svih događaja navedenih na početku, Sheryl Crow izlazi s novim albumom, simbolički nazvanim “Detours”, uposlivši pritom producenta svoga hvaljenog prvijenca, Billa Bottrella. Pun sat trajanja i čak šesnaest pjesama već na prvi pogled govori o nadahnuću, a i vrlo brzo, već od prve, simpatično “retro” producirane “God Bless this Mess” (inače jedna od najboljih skladbi na albumu) postaje jasno da se Sheryl Crow okrenula svojim ishodištima i da je opet na putu prekinutom nakon “The Globe Sessions”. No, da se razumijemo, ne kažem da je riječ i o osobito snažnom albumu.
Miješajući angažirani pop rock s introspektivnim, prigušenijim pjesmama u ovolikoj minutaži, Sheryl Crow kao da se precijenila i dala sebi i previše oduška. Tako materijal varira od promašene patetike “Out of our Heads” i “Peace Be Upon Us” do vrlo uspjelog slatkastog folka naslovne pjesme ili raspjevanog ljubavnog gutljaja gorčine u “Diamond Ring”. Da, želim prvenstveno reći da mi se onaj angažiraniji dio materijala apsolutno ne sviđa i da mislim da Sheryl nema autorske jačine i šarma za takvo što. Onaj intimniji dio zvuči daleko uvjerljivije, krvavije i prikazuje svoju autoricu na njezinu terenu. Ne kažem pritom da su njezini osvrti na rat za naftu i katastrofu New Orleansa usiljeni ili lažni, već samo tematike za neke druge kalibre i profile, bar za ovu priliku i album.
Prvenstveno njezinim fanovima ovaj će se album činiti remek-djelom za novi početak. I ja bih ga nazvao novim početkom, čime je Sheryl Crow, pretpostavljam, ispunila svoj prvi cilj koji je zacrtala radom na njemu. Prosječan album, kao što je i veći dio njezina opusa, ali dovoljno simboličan i simpatičan da bude neka vrsta prekretnice, punjenje pluća za – tko zna? – možda nešto uistinu veliko. Nikada nije kasno, a Sheryl Crow se i ne doima osobom koja je srljala i žurila. Ja joj svakako želim sve najbolje.
Toni Matošin
Popis pjesama:
01. God Bless this Mess
02. Shine over Babylon
03. Love is Free
04. Peace Be upon Us
05. Gasoline
06. Out of our Heads
07. Detours
08. Now that You”re Gone
09. Drunk with the Thought of You
10. Diamond Ring
11. Motivation
12. Make It Go Away (Radiation Song)
13. Love is All There is
14. Lullaby for Whyatt
15. Rise Up
16. Beautiful Dream
(A&M / Aquarius Record)
