Billyju Corganu, gnjevno-depresivnoj alfi i omegi vječno mutirajućeg i urušavajućeg benda Smashing Pumpkins, možete prigovarati što želite, možete lako naći milijun mana i razloga da vam bude odbojan, možete ga otpisivati unedogled, ali svakako jedno za njim(a) ostaje – umijeće pričanja bajki teškim slojevima gitara i rokerske buke a bez da uistinu ulazi u tu tematsku domenu. I bar onih sat vremena glazbe naslagane iza (a bajkovite) naslovnice s anđeoski toniranim licima dvaju djevojčica kao zamrznuće u kojem se upravo to poklopilo u savršenim teksturama. “Siamese Dream” je iz momka koji je tek imao izgubiti kosu ali koji je već tada sav svijet naprtio dragovoljno na svoja ramena izvukao nekakvu verziju maksimuma – one točke gdje se snaga stvaralačkog dara dodiruje s proplamsajem emocionalne magme.
Prvijenac “Gish” bio je rječita objava postojanja i poslanja, alt-rock zvijer kroćena instrumentima za publiku željnu intimnih spektakala. Označio je i probijanje tog istog alternativnog rocka u gotovo srednjostrujaški modus operandi devedesetih kojeg je Nirvana učinila bespovratnim procesom. No doveo je kvartet iz Chicaga do stanja u kojem se bendovi obično raspadaju: “Siamese Dream” nastajao je uslijed teške ovisnosti bubnjara Jimmyja Chamberlina o heroinu, raskida ljubavne veze basistice D’arcy Wretzky i gitarista Jamesa Ihe te frontmena Corgana u stanju spisateljske blokade kombinirane s depresijom i bitkom s kilogramima. Povjerenje koje su im uniforme iz Virgina ukazali nakon preslušavanja demo-snimke “Today” samo je pojačalo pritisak na ionako obremenjena Corganova ramena i na prvu je sve skupa zasigurno mirisalo na totalni raspad sustava. No uz pomoć sveprisutnoga Butcha Viga i daljnjim s(p)retnim sastavljanjem okolnosti, stvaralački kaos se s prijelaza 1992. u 1993. pretvorio u jedan od najblistavijih dragulja rocka svoga desetljeća.
Ja osobno sam se upoznao s “Cherub Rock” i ostalih dvanaest komadića sijamskoga sna tijekom studiranja u drugoj polovici devedesetih a nakon neumjerene konzumacije njihova megalomanski predivnog nasljednika “Mellon Collie and the Infinite Sadness”. To je dovelo do predugog flertovanja sa starijim albumom bez opasnog prepuštanja svim sijamskim ljepotama, no čim je sjaj malinkonije i beskrajne tuge uslijed gastritisa počeo blijedjeti, “Siamese Dream” prometnuo se u konačno (raz)otkrivenu glazbenu romancu koja je postala prvi CD kupljen od prve mi zarađene plaće. Od tada do danas, tek uz pokoje ljubavnički oholo zaboravljanje, “Cherub Rock” predstavlja polirano bučni prolog najrastrojenije od glazbenih nježnosti, a “Luna” do boli topao epilog kao soundtrack oplakivanja prozorskih stakala friško zatvorenih poslije večernje molitve. A sve ono naslagano između njih…
Između je distorzirana simfonija u etapama i s izmjenama intenziteta i modaliteta. Natapana svim problemima s kojima se bend suočavao, kao i s Corganovim duboko osobnim padanjima i grebanjima. Upravo zbog ovog potonjeg on sam je, zapravo, odsvirao pozamašan dio albuma, nerijetko prerađujući i dosnimavajući Ihine i D’arcyne dionice. Znao je ocijeniti matematički precizno kad treba i vrijedi vrištati, a kad šaputati, kad treba potegnuti i raspaliti, a kad pustiti najnježniji dio svoje priče da se razlije u zvučnike. Upravo zato je “Siamese Dream” označio i odmak od grunge naljepnica koje su se lijepile po izlasku “Gish” – ovaj materijal spajao je grunge i progresivni rock, metal i najljupkiji pop, epiku i liriku. Složenac čiji se sastavni dijelovi stapaju jedan u drugi poput najpodatnijih glazura. Masne, ali i fluidno zavodljive gitare “Hummer”, “Rocket” i “Mayonaise” tako su tek naoko oprečne gorkoj profinjenosti “Disarm” ili najnježnijim slatkoćama “Sweet Sweet” i “Luna”; “Soma” kao da je sjecište svih emocija i nagnuća posutih po albumu koje u headlinerima dvaju strana ploče, “Cherub Rock” i “Geek U.S.A.”, imaju svoje razoružavajuće uvjerljive prologe; “Today” je klasik sam za sebe, plačna agresiva koju nećete voljeti samo ako ste blokirani predrasudama; “Spaceboy” se probija poput bljeska nostalgije da presudno ozrači tonalitet cijele zbirke… Da, “Siamese Dream” album je s posebnim faktorom, još jedan u nizu onih koji su iz agonija i kriza svojih tvoraca izvukli najbolje. Bar za one s ove strane zvučnika.
Luksuzno reizdanje povodom navršavanja punoljetnosti izvornom albumu pridodaje disk sa snimkama iz istog razdoblja, od kojih su verzije nekih već bile dostupne na ranoj kompilaciji “Pisces Iscariot”, suhom zlatu svakog poštenog fana. Osamnaest snimki nanizanih ovdje vrijedan su pogled iza onog što se pročistilo finaliziranjem “Siamese Dream” i ne oskudijeva antologijskim trenucima, poput drugačijih verzija “Lune” i “Rocket”. Razodijevanje ionako nimalo nevinih bajki? U neku ruku da, ali nemojte imati ništa protiv toga.
Toni Matošin
Osobna karta albuma
| {mosthumbviewer: images/SGrecenzije/2012/01/02/smashing_siamese1.jpg, images/SGrecenzije/2012/01/02/smashing_siamese1m.jpg, Smashing Pumpkins – Siamese Dream / izvorni cover, Center} | ||
| Izvođač | Smashing Pumpkins |
|
| Naziv albuma | Siamese Dream | |
| Izdavač | Virgin | |
| Produkcija | Butch Vig i Billy Corgan | |
| Datum objave | 27.07.1993. (izvorno izdanje); 29.11.2011. (reizdanje) |
|
| Snimano | Triclop Sound Studios, prosinac 1992. – ožujak 1993. | |
| Posebna napomena | Reizdanje s dva CD-a | |
Popis pjesama
|
||
| Disk 1 1. Cherub Rock 2. Quiet 3. Today 4. Hummer 5. Rocket 6. Disarm 7. Soma 8. Geek U.S.A. 9. Mayonaise 10. Spaceboy 11. Silverfuck 12. Sweet Sweet 13. Luna Disk 2 |
||
| Linkovi | ||
     SmashingPumpkins.com |
||
Rocket – Spot |
||
{youtube}Th-AqMvvBzE{/youtube}
