Postoje bendovi koje odeš pogledati, tek tako, jer prolaze kroz grad. A postoje bendovi koje čekaš godinama, ne znajući hoćeš li ih uopće ikad više vidjeti uživo. System of a Down su, barem za mene, čista druga kategorija. Čekanje na njihov povratak u Europu na kraju se svelo na jedno poslijepodne i jednu večer za pamćenje na Ippodromo Snai La Maura u Milanu.
Vrata su se otvorila oko 15 sati, a atmosfera je već tada bila naelektrizirana. Ljudi su dolazili iz cijele Europe, doslovno. Zastave Armenije, Hrvatske, Italije, Francuske, Poljske, Njemačke, sve se to vijorilo po hipodromu. I svi su imali isti izraz lica. Ono dječačko uzbuđenje koje ne možeš odglumiti, jednostavno ga imaš ili nemaš.
Prvi na redu bili su Acid Bath. Mračno, sirovo, gotovo hipnotičko, i baš se savršeno uklopilo u tu talijansku vrućinu. Dax Riggs je pjevao kao da mu vrijeme uopće nije prošlo. Nisu se trudili nikoga impresionirati efektima ni velikim gestama. Samo su odsvirali svoje pjesme onako kako to samo oni znaju: teško, prljavo, iskreno.
Poslije njih pozornicu su preuzeli Queens of the Stone Age. Josh Homme je djelovao potpuno opušteno, kao tip koji stvarno uživa u svakoj sekundi. “No One Knows”, “Go With the Flow”, “My God Is the Sun”, groove je bio besprijekoran cijelo vrijeme. Homme je zadirkivao publiku između pjesama i još jednom pokazao zašto je jedan od najkarizmatičnijih frontmena danas. Iskreno, da je večer stala tu, nitko se ne bi mogao žaliti da nije dobio odličan koncert.
Došlo je vrijeme za tehničku pauzu i pripremu pozornice za bend koji je bio glavna zvijezda večeri i, ipak, glavni razlog zbog kojeg smo se svi okupili.
A onda se ugasilo svjetlo.
Bez dugog uvoda, bez ikakvog spektakla. Samo par sekundi mraka, i onda eksplozija oduševljenja koju je teško opisati riječima. Kad su se pojavili Serj, Daron, Shavo i John, cijeli hipodrom kao da je u istom trenutku pokušao otpjevati prvi stih.
Krenulo je žestoko. “B.Y.O.B.”, “Suite-Pee”, “Chic ‘N’ Stu”, “Prison Song”, jedna za drugom, i masa je poludjela odmah. Pogo je krenuo skoro istog trena. Već nakon prve tri pjesme bilo je jasno da ovaj bend nije došao odraditi posao. Nije to bio koncert gdje čekaš svoja dva ili tri hita dok se ostalo “otrpi”. Svaka pjesma je nosila jednaku reakciju. Čini mi se da nije bilo nikoga tko ne zna svaku riječ, i pravo je pitanje tko je bio veća zvijezda te večeri, bend ili publika. Toliko glasno pjevanje u glas rijetko čuješ, čak i na najvećim stadionima.
Serj se nije trudio biti savršen. I nije ni trebao. Ono što nosi jest energija, način na koji razgovara s publikom, emocija koju prenosi, sve to je važnije od bilo koje čisto otpjevane note. Daron je, kao i uvijek, bio pravi pokretač benda, njegova gitara i vokal guraju pjesme naprijed. Shavo je jurio po pozornici kao da mu je ovo prvi koncert u karijeri, ne stoti. A John je iza bubnjeva razvaljivao sve po redu.
Ruke u zraku, svaka riječ otpjevana, osjećaj zajedništva na vrhuncu. “Dreaming” i “Psycho”, ovaj put s onim citatom iz Kraftwerkovog “Trans-Europe Expressa”, donijeli su taj tipični SOAD kaos, onaj gdje nikad ne znaš što slijedi. Tim rjeđim pjesmama bend je jasno dao do znanja da nije tu samo zbog hitova. Tu su da nas podsjete koliko duboka njihova diskografija zapravo jest.
Postoji, međutim, jedan trenutak koji će ostati urezan u sjećanju svih koji su bili tamo. Prije “Tentative” Daron je pjesmu posvetio djeci Gaze i Libanona. Cijeli taj golemi prostor je na par sekundi utihnuo. Bez zvižduka, bez negodovanja, ništa. Samo tišina. A onda su krenule prve note, i deseci tisuća ljudi otpjevali su ih gotovo kao jedan glas. Bio je to podsjetnik da System of a Down nikad nisu bili samo bend. Njihove pjesme oduvijek nose poruku, slagao se ti s njom ili ne.
Vrućina je, usput, bila paklena. Preko trideset stupnjeva, bez daška zraka. Noge bolne od skakanja, glas promukao od vikanja, i nikoga to nije bilo briga. Serj je s osmijehom dovikivao neka skačemo, i mi smo skakali kao ludi.
Kako se koncert bližio kraju, osjećalo se da nitko ne želi da to stane. “Chop Suey!”, “Toxicity” i na kraju “Sugar” pretvorili su hipodrom u jedan veliki, divan kaos. Tisuće ljudi skakale su kao jedno tijelo, grlile potpune strance i pjevale iz sveg glasa.
Sat i četrdeset minuta kasnije, bez encorea, koji uostalom nikome nije ni trebao, sve je stalo. Kad su se svjetla upalila, bilo je jasno zašto su reakcije na ovu turneju toliko emotivne. Nitko nije pričao je li Serj otpjevao svaku dionicu tehnički savršeno, ili je li bend mogao odsvirati još dvije pjesme. Pričalo se samo o osjećaju. A taj osjećaj se ne da naučiti, ne da se uvježbati, i sigurno se ne da kupiti ulaznicom.
Možda je baš to najveća vrijednost System of a Downa. Više od dvadeset godina nakon albuma koji su obilježili čitavu generaciju, i dalje uspijevaju okupiti desetke tisuća ljudi koji na sat i pol zaborave odakle dolaze, kojim jezikom govore i što ih čeka sutra. Ostanu samo četiri glazbenika na pozornici i more glasova ispred njih.
Milano zato nije bio samo još jedan datum na europskoj turneji. Bio je podsjetnik da neke bendove ne slušamo samo ušima. Neke bendove nosimo sa sobom cijeli život.
Još nekoliko fotografija sa nastupa System of a Down nalaze se ispod setlista.
Setlista
Acid Bath, Ippodromo Snai La Maura, Milano, 6. srpnja 2026.
Black Sabbath (Black Sabbath song) from tape
Bonus Poem – from tape
Tranquilized
Bleed Me an Ocean
Venus Blue
Dead Girl
Paegan Love Song
American Dream (Alabama Shakes song)
Quens of the Stone Age, Ippodromo Snai La Maura, Milano, 6. srpnja 2026.
Intro
Regular John
The Lost Art of Keeping a Secret
Feel Good Hit of the Summer (Amy Winehouse’s “Rehab” snippet)
Sick, Sick, Sick
The Fun Machine Took a Shit and Died
Paper Machete
My God Is the Sun
Little Sister
Go With the Flow
No One Knows
A Song for the Dead
System of a Down, Ippodromo Snai La Maura, Milano, 6. srpnja 2026.
Soldier Side – Intro
B.Y.O.B.
Suite-Pee
Chic ‘N’ Stu
Prison Song
Violent Pornography
Aerials
I-E-A-I-A-I-O
Darts
Genocidal Humanoidz
Needles
Dear Dace
Radio/Video
Dreaming (middle section)
Hypnotize
ATWA
Bounce
Suggestions
Psycho (s dijelom “Trans-Europe Express”)
Chop Suey!¸
Lonely Day
Lost in Hollywood
Tentative
Spiders
Forest
DAM
War?
Toxicity
Sugar
Galerija fotografija: System of a Down, Ippodromo Snai La Maura, Milano (foto: Marko Hajdarović)
