Vjerujem da je sve to većini čitatelja više-manje poznato, no ipak bih odmah na početku osvrta na posljednje službeno studijsko izdanje Beatlesa istaknuo.

Redovito i, praktički, jednoglasno odabiran kao najslabiji primjerak iz diskografije Beatlesa, “Yellow Submarine” teško da se i može uzeti kao regularan album. Jedva.

Paradoksalno, bio je to svojevrstan početak kraja. Da, forma dvostrukog albuma nipošto nije prototip onog što bi trebalo označavati ili sugerirati raspad nekog.

Počesto se zna reći kako je s osmim albumom Beatlesa, “Sgt. Pepper’s Lonely Hearts Club Band”, rock postao umjetnost. Možemo do iznemoglosti diskutirati.

Obično s punim pravom uziman kao prijelomni album u karijeri Beatlesa, odnosno, prvi album drugog, “ozbiljnijeg” dijela njihova stvaralaštva, “Rubber Soul” uistinu jest.

Na ranom vrhuncu fenomena beatlemanije (postoji, moram to ovdje spomenuti, čak teorija zavjere prema kojoj je cijela ta fama, zapravo, tek dobro uigrana.

The Beatles nisu dugo čekali s ponovnim ulaskom u Abbey Road studio nakon izlaska gorljivo iščekivanog prvijenca. Već četiri mjeseca poslije službenog izlaska.

Bilo je pitanje vremena kada će katalog Beatlesa, možda najveći i najznačajniji opus u povijesti popularne glazbe, ugledati svjetlo dana kao osuvremenjeno „remastered“.