R.E.M. – “Lifes Rich Pageant”
Za neke se bendove može reći da su oluje ili bar neverini – kako dođu, tako sijeku i brišu sve pred sobom, ne.
Za neke se bendove može reći da su oluje ili bar neverini – kako dođu, tako sijeku i brišu sve pred sobom, ne.
Možemo biti sitničavi ili, da budemo manje samokritični, strogi, pa reći da nisu isporučili uistinu veliki album, odnosno, remek-djelo, još tamo od epohalnog.
Težina drugog albuma (ili filma, knjige…) mnoge je velike nade pokopala poput živog pijeska. R.E.M. su nakon “Murmur” imali izuzetno težak posao othrvati.
Neki se albumi čine kao da su od početka bili predodređeni za veliku ulogu. I bendovi, da, ali kad su u pitanju albumi,.
Priznat ću da ih nikad nisam prigrlio entuzijazmom fana ili se trudio u njihovoj glazbi pronaći neki svoj kutak, ali R.E.M. su glazbena.
Bila je tisuću devetsto devedeset i osma, jedno krasno desetljeće, furiozno stoljeće i obećavajuće tisućljeće bližili su se kraju; studiralo se i guštalo.