Kroz nebrojena stoljeća čovjek je vjerovao da se glas, kada odleti, izgubi u daljinama i umire kao i odletjela duša.
Ali zar može umrijeti ono što je jednom živjelo?
To se svakako ne odnosi na živi ljudski glas, svojevrsno podne svih zvukova, najstariji i najljepši glazbeni instrument kojem cjelokupna glazba duguje svoje postojanje.
Živi ljudski glas u žiži je drugog nastavka "serijala" o specifičnijim obradama klasične glazbe.
U startu se, s obzirom na nepovoljne činjenice koje ne idu u prilog vokalnoj izvedbi klasične glazbe, javljaju opravdane sumnje. Naime, teško je usporediti opseg registara kod klavira (sedam oktava) naspram dvije, do dvije i po oktave kod ljudskog glasa ili pak teškoće pri glasovnom artikuliranju broja tonova u jednom taktu, itd…
Očito je da članovi The Swingle Singersa nisu imali nimalo dvojbi oko originalnosti i zanimljivosti načina na koji žele obraditi nešto od nevjerojatnog, uvijek mladog i modernog Bachovog rukopisa.
Mogu kazati kako je unutarnji swing Bachove glazbe dotaknuo, kao uostalom i mnoge druge glazbenike, ovu grupu iznimno nadarenih a cappella vokalista, koji su se bez iskrenog straha, ali s velikom dozom respekta uhvatlili obrada poznatih djela originalno napisanih za čembalo ili orgulje.
A ispalo je prvo pa muško!
Album intrigantnog naslova, ujedno njihov prvi objavljeni album, odmah i zasluženo "okićen" je glazbenom nagradom Grammy.
Kao i u slučaju Waltera Carlosa (o kojem sam već pisao), bila je potrebna ogromna doza strahopoštovanja, odvažnosti, opreza, dobrog ukusa i mjere, kao i apsolutno poštivanje originalnih djela baroknog majstora, toliko obožavanog i interprentiranog na mali milijun načina.
The Swingle Singers su na svom prvijencu postigli sve to, i slobodno mogu kazati, mnogo više.
Uz malu pomoć kontrabasa i bubnjeva (koji su dodatno i tako šarmantno obojili njihov jazzy izričaj) postigli su, bez nepotrebnih improvizacija, respektabilno viđenje jedne atmosfere stvorene u XVIII. stoljeću, a koja dan-danas, sa svojim predivnim sinkopama ima mnogo mladenačkih atributa, unatoč strogoj formi i pomalo sterilnoj ozbiljnosti.
Kako sami članovi kažu, ništa u notnom tekstu nije izmjenjeno. Nijedna nota nije dodana ni oduzeta.
Mala kozmetička promjena nužna da vokali budu u pogodnijem vokalnom registru, izražena je u Preludiju br.9 koji je iz E dura prebačen u D dur te u Simfoniji iz Partite broj 2, koja je iz C mola prebačena u G mol.
Interesantan je podatak s ovog albuma, a koji se odnosi na dotada neizvedeno Bachovo djelo. Riječ je o njegovoj posveti prijatelju kompozitoru (inače običaj tog vremena) pod nazivom Kanon.
Pažljivo slušanje ovog remek djela otkrit će i laicima koliki trud je uložen u finalizaciju ovog vinila iz daleke 1963. godine, kolika koncentracija, umješnost i lucidnost je bila potrebna za jedno sasvim novo, svježe i jedinstveno oblikovanje Bachove glazbene ostavštine.
Šanse od 50 : 50 hoće li vam se ovaj uradak svidjeti prepuštam vama, uz nužnu napomenu kako svaka kvalitetna inspiracija, pa bila ona i svojevrsno preslikavanje tuđe glazbene ostavštine, mora dobiti zasluženu priliku.
A nedvojbeno je da su je The Swingle Singers itekako dobro iskoristili.
Osobna karta albuma
|
|
||
| Izvođač | The Swingle Singers |
|
| Naziv albuma | Jazz Sebastian Bach | |
| Izdavač | Philips |
|
| Produkcija | – | |
| Datum objave | travanj 1963. |
|
| Snimano | 1963. | |
| Posebna napomena | Standardno izdanje s jednim diskom | |
Popis pjesama
|
||
| 1. Fugue in D minor (2:17) 2. Choral No. 1,Wake, Arise, The Voices Call Us (2:39) 3. Aria (3:19) 4. Prelude No. 11 in F major (2:13) 5. English Suite, for keyboard No. 2 in A minor, BWV 807 (BC L14) (1:46) 6. Fugue No. 2 in C minor (1:18) 7. Fugue No. 5 in D major (1:40) 8. Prelude No. 9 (3:20) 9. Sinfonia (4:56) 10. Prelude No. 1 in C major (1:57) 11. [Unspecified] Canon (1:56) 12. Two-Part Invention, for keyboard No. 1 in C major, BWV 772 (BC L42) (1:23) 13. Fugue No. 5 in D major (3:15) |
||
| Linkovi | ||
      |
||
Choral No. 1 – Audio |
||
{youtube}yy8ka_6loJQ{/youtube}