Timothy Steven ‘Ripper’ Owens, pjevač kojeg je obilježio ‘radni staž’ u Judas Priest i Iced Earth, s kojima je snimio po dva albuma, po prvi se puta zaputio i do nas. Šteta da se to nije dogodilo u razdoblju rada sa spomenutim bendovima, ali nije niti ovako ispalo loše. Dapače. Sa svojim je bendom i, dojma smo, uz uložene upola raspoložive snage i energije, okupljenim fanovima u Hard Placeu s punim poštovanjem priredio jako dobru metalnu zabavu.
Koju su otvorile čak tri predgrupe. Prva od njih, Talijani Niamh, odsvirali su solidnih i poprilično energičnih pola sata neke verzije alternativnog iliti modernijeg metala. Slovenci Tomcat bili su nešto konkretniji. Ekipa koja izgleda (i zvuči) kao kombinacija retro/street hard rockera 70-ih i glam rock/metal ikona 80-ih predstavila se u dobrom izdanju. Koje bi bilo neusporedivo konkretnije da se sve to skupa malo bolje čulo. Posebno vokalni dijelovi, ali i kompletna instrumentalna kulisa. No dalo se probaviti, i to bez značajnijeg naprezanja. U lagodnoj atmosferi.
A najkonkretniji od ponuđenog trija, Norvežani Chontaraz, osim po jako slabom sondu s početka nastupa, u kojemu se gitara i vokal gotovo pa nisu čuli, najdulje će ostati upamćeni po make-upu. Iako izgledaju kao neki blackeri, društvo koje iza sebe ima desetljeće kontinuiranog rada i tri studijska albuma praši energičan heavy/groove metal. Uz kojeg se publika sasvim dobro ugrijala i pripremila za nastup glavne zvijezde.
Iako je bilo određenih bojazni da će, zbog čak tri predgrupe, Ripper kratiti set listu, to se nije dogodilo i okupljeno društvo moglo je oko sat i pol uživati u odličnoj svirci. Uz dobro poznate mega-hitove. U prvom redu one Judas Priesta, neke obrade koje je Judas Priest ranije već bio obradio, te koji iz KK’s Priest pjesmarice. Pomalo neočekivano, njegovo djelovanje u Iced Earth je izostalo, a nije baš da “The Glorious Burden” i “Framing Armageddon (Something Wicked – Part 1)” nisu imali kvalitetnih pjesama. Čak bih kazao više no „Jugulator“ i „Demolition“, no što je tu je, izbor je bio i više nego dobar, pa ni za čim ne treba žaliti.
Naime, odluka da se najviše vremena posveti Judas Priestu bila je pogođena, rekli bi i očekivana, s obzirom na to da je cijeli koncert protekao u odličnoj atmosferi, prisnom i, praktički prijateljskom odnosu benda i publike, koja je većinu pjesama otpjevala u dahu. Ili bez daha, kako li već. Posebno „The Green Manalishi“, „Diamonds & Rust“ ili „Electrtic Eye“, premda potpora nije izostala niti manje poznatim pjesmama iz Ripperove Judas Priest epizode (“One On One“, te “Jugulator, posebno), kao i aktualnih s KK’s Priest (Hellfire Thunderbolt“ i „One More Shot at Glory“). S kojim je također snimio dva albuma. Za sada.
Iznenađenje za sam kraj stiglo je u vidu (i sluhu) sjajne izvedbe pjesme „Heaven and Hell“, jednog od najvećeg spomenika heavy metalu. Baš ono, na kraju cijele priče ‘legla’ je k’o ‘as na cenera’. Vokalno, svirački i atmosferski – bez slova, i tona, prigovora. Njome su Ripper i ekipa dodatno razgalili srca i glasnice svih okupljenih, koji su pjesmu otpjevali ‘u dahu’, kako se to obično kaže. I s mnogo poštovanja, nostalgije i neskrivenih emocija.
Obično bendovi za kraj koncerta ostave neke od najjačih numera, no ovo je bilo – premoćno. Ako je postojao netko tko do tada nije bio opčinjen svirkom, ovo ga je moralo dići iz letargije. Iako sumnjam da se netko takav našao.
Generalno, ovim je koncertom u uvijek dobrom ambijentu Hard Place-a, Ripper pokazao i dokazao da spada u red najboljih heavy metal vokala. A i da je posložio jako dobar (cover) bend, koji zna i može odsvirati sve što on poželi, a da budu svi sretni i zadovoljni. Realno, da i nije bilo tako dobro kako je bilo, i sam susret s čovjekom koji je, uz ostalo, pjevao u Judas Priest i Iced Earth, činjenica je vrijedna poštovanja. Sve ostalo je bonus.
A i bio je bonus. I to kakav.
U večeri koju će mnogi dugo pamtiti.
Setlista:
One On One (Judas Priest)
Metal Gods (Judas Priest)
The Green Manalishi (Fleetwood Mac)
Burn in Hell (Judas Priest)
Hellfire Thunderbolt (KK’s Priest)
A Touch of Evil (Judas Priest)
Diamonds & Rust (Joan Baez)
Jugulator (Judas Priest)
One More Shot at Glory (KK’s Priest)
Living After Midnight (Judas Priest)
Cheater (Judas Priest)
Electric Eye (Judas Priest)
Heaven and Hell (Black Sabbath cover)
Tekst & Photo by Ciky