Točno 10. kolovoza 2025. obilježavamo 16. godišnjicu drugog rasprodanog koncerta irske grupe U2 na zagrebačkom Maksimiru – ujedno i drugog, ali i do sada posljednjeg nastupa benda u Hrvatskoj. Povodom ovog jubileja, iz arhive SoundGuardiana donosimo izvještaj koji ponovno dočarava atmosferu i energiju spektakla kojim su U2 zaključili svoje povijesno dvodnevno gostovanje u Zagrebu.
Drugi čin zagrebačke U2 predstave, odigran sinoć na maksimirskom stadionu, je podlijegao svim čarima pravih U2 show programa koji zaslužuju biti spominjani još jako dugo vremena. Pokazalo se da je prvi koncert 9. kolovoza bio zaista samo odlično zagrijavanje za sve ono što smo mogli vidjeti i čuti dan kasnije. No, krenimo otpočetka.
Nevjerojatno mnogo nestrpljenja, ali i spremnosti da se čeka od ranog jutra, viđeno je kod nekoliko stotina fanova okupljenih oko Maksimira. Kolektivna euforija dostiže prvi vrhunac kad su fanovi pušteni nešto iza 16 sati. Trkom su se lovila najbolja mjesta, a nakon grabljenja istih preostalo je samo čekanje, kojeg su ponešto kratili i popunjavali glazbom simpatični The Hours i nešto moćniji Snow Patrol. I jedni i drugi su, svojim podilaženjima okupljenjoj publici, uspjeli izmamiti pošten pljesak, a svirka je bila korektna i onako tipična za oba benda – dobroćudna i emotivna, ali dovoljno moćna da se uranjena ekipa zagrije i prepusti čekanju.
Oko 21 sat zvukovi Bowiejeve Space Oddity nagovijestili su da je ostalo svega nekoliko minuta do početka showa, a kad je krenula intro stvar Kingdom i svjetla se ugasila, publiku je već oblio delirij. Prvi taktovi Breatha i Larry, The Edge, Adam i Bonosu napokon na pozornici. Početak koncerta obilježen je brojevima s posljednjeg albuma No line On The Horizon, a osim Breatha izvedene su još stvar koja dijeli naziv s albumom prepuna žestokog rocka i izvrsna za live nastupe, prvi singl Get On Your Boots, koji je sve prisutne podigao na noge i veličanstvena Magnificent.
Uslijedio je dio koncerta s izmjenama u odnosu na prethodni dan, a sve je počelo s Mysterious Ways, biserom koji je žario i palio na ZooTV turneji. Ista verzija je prizvana kad je Bono iz publike izvukao djevojku Simonu koja je pomalo nespretnom, ali simpatičnom verzijom trbušnog plesa dočarala kako je to izgledalo davne 1992. godine. Klasik I Still Haven’t Found What I’m Looking For je publika zdušno povela s Bonom, a strasti su se lagano smirile na izvrsnoj akustičnoj Stuck In A Moment You Can’t Get Out Of.
Još jedan broj s posljednjeg albuma, Unknown Caller, bend je izveo besprijekorno, a publika je pjevala oslanjajući se na riječi stihova ispisivane ne videozidu koji se na idućoj, prekrasnoj The Unforgettable Fire ipak nije rastegnuo prema pozornici kao prethodni dan. Upravo na ovoj stvari na oba koncerta je došlo do izražaja kako Bono još uvijek sjajno vlada svojim glasovnim sposobnostima i koliko još uvijek može potegnuti u visine. Uslijedio je kratki povratak na How To Dismantle An Atomic Bomb i to preko izvrsne City Of Blinding Lights te žestoke i rasplesane Vertigo koja je napravila sjajan uvod u dance verziju popastične I’ll Go Crazy If I Don’t Go Crazy Tonight, najvećeg pogotka ove turneje, što zanimljivom koreografijom benda kada članovi paradiraju po prstenu pozornice i pozivaju na ples dok na videozidu njihove glave daju ritam, a što izvrsnim remixom zahvaljujući kojem jednostavno ne možete stati mirno na mjestu.
Ekstatični dio koncerta uslijedio je preko Sunday Bloody Sunday i Pride (In The Name Of Love), klasika koji unatoč godinama nisu ni najmanje izgubili na vrijednosti i važnosti. MLK i Walk On i na ovom koncertu posvećene Aung San Suu Kyi, burmanskoj političarki zatočenoj u kućnom pritvoru od strane burmanske vojne hunte, odaslale su snažnu političku poruku, neizostavnu na koncertima U2-a.
Vrhunac koncerta je, dakako, bila bendu nezaobilana, a publici omiljena Where The Streets Have No Name, nakon koje nas bend nakratko pozdravlja, a vraća se nakon simpatičnog govora Desmonda Tutua koji preko videozida odašilje univerzalnu poruku o jedinstvu i otvara One, najemotivniju točku koncerta s prekrasnom i uvijek iznova dirljivom izvedbom.
Drugi i posljednji bis otvara stvar koja je na ovoj turneji dobila poseban značaj, a uživo nije izvođena još od ZooTV turneje – Ultra Violet (Light My Way), vjerojatno najbolja, a najviše podcjenjena stvar s Achtung Babyja koja na ovoj turneji napokon blista u punom sjaju, a raspoloženi Bono sa svojim svjetlećim sakoom je podiže još koju stepenicu više. Kad je u pitanju With Or Without You, sve riječi su suvišne i svima je jasno da ovaj broj ne može proći bez suza. Prelijep poklon zagrebačkoj publici su dali kada su ubacili i shine like stars snippet, samo jednom prije izveden na ovoj turneji.
Koncert nakon dva sata i desetak minuta zatvaraju s Moment Of Surrender, još jednom dirljivom pjesmom s posljednjeg albuma idealnom za uvođenje u kolektivnu depresiju zbog privođenja kraju dvodnevne U2 euforije.
Apsolutno sva očekivanja opravdavajući i oduševljavajući više od 120 000 tisuća ljudi u dva koncertna dana, U2 nas je napustio uz Bonovo tečno „Doviđenja“ i obećanje da će se vratiti prvom prilikom. Sudeći po onome što je publika priredila drugog dana i s koliko energije je bend uzvratio, vjerujemo i nadamo se da nećemo ponovo čekati cijelu jednu vječnost i već sad se veselimo ponovnom susretu.
Autorica: Martina Bajan
U2 Setlista
Zagreb // 10.8.’09.
Breathe
No Line On The Horizon
Get On Your Boots
Magnificent
Beautiful Day / Blackbird
Mysterious Ways / Don’t Stop ‘Til You Get Enough
I Still Haven’t Found What I’m Looking For / Stand By Me
Stuck In A Moment You Can’t Get Out Of
Unknown Caller
The Unforgettable Fire
City Of Blinding Lights
Vertigo
I’ll Go Crazy If I Don’t Go Crazy Tonight (remix)
Sunday Bloody Sunday
Pride (In The Name Of Love)
MLK
Walk On
Where The Streets Have No Name
Bis 1:
One
Bis 2:
Ultra Violet (Light My Way)
With Or Without You / Shine Like Stars
Moment of Surrender
