Rijeka je još jednom pala na sarajevski šarm “bez struje”. Nakon proljetnog trijumfa, Zabranjeno pušenje se zbog velikog zanimanja u petak vratilo u prepuni Hrvatski kulturni dom na Sušaku i dokazalo da njihove pjesme ne gube oštricu ni kada se izvedu potpuno akustično. Umjesto uobičajene rock’n’roll grmljavine, publika je dobila intimnu i trosatnu vožnju kroz povjest sastava dugu više od četiri desetljeća.
Projekt “Neuštekani” ogolio je glazbu Zabranjenog pušenja do same srži, vraćajući pjesme u onaj izvorni oblik – na razinu vokala i akustične gitare. Bez pojačala, u prvi plan su iskočili tekstovi, ali i Sejine priče. Njegove anegdote, prožete prepoznatljivim humorom, obrisale su granicu između pozornice i publike, pa je svirka povremeno nalikovala na druženje koje spontano prelazi u pjesmu.
Repertoar je majstorski balansiran između sigurnih hitova i rijetkih bisera. Uz hitove koje je publika pjevala uglas poput “Fikrete”, “Zenica bluesa” i “Djevojčica kojima miriše koža”, pravi kuriozitet bile su skladbe koje sastav rijetko izvodi. Poseban emotivni vrhunac donijela je “Pismo Elvisu” uz maestralan vokal Anđele Zebec, dok su u sasvim novom svjetlu zablistale “Arizona dream”, “Počasna salva” i obrada Arsenova klasika “Takvim sjajem”. Čak je i kultna “Balada o Pišonji i Žugi” bez dobro poznate distorzije dobila jednu novu, sjetniju dimenziju.
Dugi pljesak kojim su Riječani ispratili bend s pozornice potvrdio je ono što se naslućivalo još na prethodnom koncertu – priče i likovi iz pjesama Zabranjenog pušenja toliko su autentični da im, kada se sve ogoli, struja uopće nije ni potrebna.
Zabranjeno pušenje u Rijeci, foto: Nikola Blagojević
