Svestrana je autorica, glazbenica i umjetnica. Jedna od osobitih glazbenih pojava, pjevačica impresivnog soul vokala. Pjevačica je benda „Mangroove“, ali djeluje i samostalno pod umjetničkim imenom Je Veux. Pod ovim imenom Željka priča svoju glazbenu priču i to radi iskreno i autentično. Na sceni je zabljesnula albumom prvijencem „I Glow“, objavljenim pod umjetničkim imenom Je Veux. Nema tko nije pohvalio ovaj album, publika ga je prihvatila s oduševljenjem, a svrstan je među najbolja glazbena ostvarenja 2020. godine – trijumfirao je na nagradama Rock&OFF i dobio priznanja za album, pjesmu, pop album i prasak godine te osvojio Porina za najbolji album elektroničke glazbe.
The Carpenters – “Close To You” (1970.)
Imali smo singlicu i kao djevojčica sam prvi puta čula glas Karen Carpenter ne znajući ništa o glazbi samo sam uživala u njezinom glasu, boja, interpretacija, toplina sve me apsolutno očaralo. Puno kasnije otkrila sam tko je to i što su Carpentersi i naravno slušala njihove pjesme, ali taj glas mi se zauvijek urezao u memoriju i ostao kao neka topla utjeha i savršenstvo pjevanja.
The Beatles – “Beatles for Sale” (1964.)
The Beatles možda ni ne treba objašnjavati jer svi koji se bave glazbom su morali barem jednom osjetiti koliko su im oni bitni, ali ja se opet vraćam u svoje djetinjstvo gramofon i ploče i zaista zvuk koji me je pratio kroz odrastanje. Iskreno prva njihova ploča koju sam slušala na reapet danas mi možda i nije najdraža u smislu glazbe ima meni mnogo dražih kao npr. „Abbey Road“, ali „Beatles for Sale“ je bio moj party za mene u mojoj sobi uz sanjarenje i to se ne zaboravlja.
Alanis Morissette – “Jagged Little Pill” (1995.)
Alanis Morissette je 1995. izdala album „Jagged Little Pill“; ja sam bila u srednjoj školiimala sam cd player koji mi je poslala teta iz Kanade i na putu do škole u sebi sam vikala You Oughta Know i Right Trough You, a u svojoj sobi plakala na Mary Jane. Bila je to moja Tylor Swift; i danas odličan album .
Erykah Badu – “Baduizam Live” (1997.)
Godina je 1999./2000., ja sam upisala faks moja frendica iz srednje odlazi studirati u Ameriku i šalje mi „Baduizam live“ na ni manje ni više nego na kazeti. Dovoljno je reći da sam izlizala kazetu, otkrila neke sasvim nove svjetove i zauvijek upisala ime Erykah Badu u svoje srce.
Tracy Chapman – “Let it Rain” (2002.)
Otvorila je nešto sasvim posebno u meni i pomogla mi je da preživim jednu jako tešku godinu i to album „Let it Rain“ – stvarno sam pustila da kiši.
Nina Simone – “Black Gold” (1970.)
Uff svjetovi koje je pokazala, odnosno odsvirala i otpjevala još su i danas ne sasvim otkriveni. Njena filozofija glazbe mislim da je nešto čemu svi muzičari teže, a njen plakat na kojem piše No Fear stoji mi ravno ispred nosa i mikrofona u sobi za snimanje tako da me uvijek sjeti da bez obzira na strah sviramo dalje. Imam sve njene albume, ali „Black Gold“…
Paul Simon – “There Goes Ryhmin” (1973.)
Paul Simon jedan je od onih kojega možeš samo slušati i učiti kako se piše. Još ima puno njegovih neotkrivenih albuma za mene, ali jedan koji me obuzima dugo i često je svakako „There Goes Ryhmin“ Simon /1973. „Something So Right“ je pjesma koju mogu slušati danima.
