Povodom izlaska novog albuma Erotic Biljan & His Heretics pod nazivom „Practical Sinners“, Zvonimir Biljan, frontmen i gitarist benda, odlučio je izdvojiti nekoliko albuma koji su na njega imali izravan ili neizravan utjecaj. Naravno, sedam albuma ne može obuhvatiti sve utjecaje, ali daje dobar pregled inspiracija. Predstavljamo 7+3 presudna albuma koja su oblikovala zvuk i energiju benda.
The Stooges – “Funhouse” (1970)
Ovu ploču sam kupio među prvima u životu i dan danas je imam. Često sam je puštao na gramofonu i svirao paralelno s njom – to je bio najbolji način da naučiš svirati gitaru. Snimljen uživo, sa svim manama koje to nisu, spoj žive energije i emocije. Zanimljiva stvar je da sam uočio grešku na pjesmi Loose, kad bas gitara ne odsvira jedan ton, što se čuje na 3:27. Savršeno nesavršena ploča koja me i danas vodi.
The Damned – “Damned Damned Damned” (1977)
Meni najbolji punk album. Skoro ni jedan punk bend nije imao takve glazbenike koji su tehnički bili previše potkovani za punk band. Vrhunske autorske pjesme i rifovi. Punk s gitarističkim solažama i to kakvim!
MC5 – “Kick Out the Jams” (1969)
Za prvi album MC5 vrijedi formula E=mc². Tolika količina energije nije se mogla uhvatiti drugačije nego uživo. Kao klinac sam ploču kupio u Nami i to je još jedna bitna ploča uz koju sam učio svirati – pustiš ploču i sviraš zajedno s njima. Ni u snu ne bih pomislio da ću jednog dana svirati kao predgrupa MC5, što se i desilo kad su se okupili pod imenom DKT/MC5 i zasvirali u Zagrebu. Neprocjenjivo!
The Raconteurs – “Consolers of the Lonely” (2008) / “Help Us Stranger” (2019)
Četiri ubojice instrumenata na čelu s Jack Whiteom. Tolika količina fuzza ukroćena “gate” pedalom natjerala me da i sam pronađem fuzz s gateom te ga iskoristim na dvije pjesme na novom albumu.
Ty Segall – “Twins” (2012)
Koji je to lik, sve je sam odsvirao na albumu, uz pokojeg gosta. A tako je i na drugim albumima. Kad čujem njegovu nafuziranu gitaru i nabrijane garažne rifove, sav se naježim. Moj duboki naklon.
Monster Magnet – “Monolithic Baby!” (2004)
Monster Magnet se često smatra stoner bendom, ali prepoznajem i garage elemente kod njih i ta kombinacija mi se toliko sviđa da sam bio na svim njihovim koncertima u Zagrebu. Na zadnjem koncertu sam ponio ploče da mi ih potpišu i zamolio gitaristu (Phil Caivano), ali nisam imao flomaster. On je otišao u bus po svoj i dao ga svima iz benda da potpišu ploče. Pitao me jesam li collector, a moj kolega Žaki je potvrdio. Phil se vratio s pločom koju je nedavno izdao – koje cool iznenađenje!
Black Lips – “Arabia Mountain” (2011.)
Malo sam zakasnio s ovim albumom dok ga nisam dobio na ploči, ali kad sam ga čuo – super album. Ima svega, kontrolirani kaos. Bio sam na svim njihovim koncertima u Zagrebu. Hoćemo još ovakvih frikova.
