Kandžija će u KSET-u 24.11. promovirati posljednji album “Beton” uz stare stvari koje inače ne izvodi s bendom. Bit će ovo njegov prvi zagrebački solo nastup i baš nam je drago što je baš tom prigodom odlučio za vas predstaviti svojih 7 presudnih. Kada smo ga pitali za 7 presudnih dodao je: Dosta zeznuto je u ovim vremenima singlova i digitalizacije, i to u dva dana odabrati 7 presudnih albuma. Realno imam ih još jako puno ali evo čega sam se sjetio na prvu.
Wu-Tang Clan – “Enter The Wu Tang (36 Chambers)” (1993.)
U hip hopu je ovo bila revolucija što produkcijski, što samog mc-inga. Pod broj jedan Rza je eksploatirao dotad nepoznat žanr za hip hop, a to je soul i to na svoj način, tj. krivo, a to ni jednom muzičaru nema nikakve logike, što i je sam smisao te glazbe, tako da je stvorio nešto nevjerojatno. Dok su reperi, kojih je bilo 9, isfurali svoj sleng, spiku, predstavili New York konačno a usput svi od njih su bili – odlični. Čak i kada su pričali najveće gluposti su bili toliko uvjerljivi i sirovi da stvarno čuješ taj New york koji gledao na televiziji stalno.
{youtube}1_-3Bh1VFI8{/youtube}
Mos Def – “Black On Both Sides” (1999.)
Prvi solo album od Mos Defa. Toliko različitosti na jednom mjestu i hrpa stilova koji su sjeli na mjesto iako se na prvu to čini ne mogucim. Velika inspiracija, ovo me baš otvorilo i mislim da je veliki preokret napravio.
{youtube}m5vw4ajnWGA{/youtube}
Notorious BIG – “Ready To Die” (1994.)
Htio sam stavit Stevie Wondera Innervisions jer volim sav soul i iskreno ne znam koji bi album izabrao i od Steviea a i ostalih (npr. Bobby Womack, Marvin gaye, Bill withers, Al Green itd.) Jer je preprirodno i lik liječi kad pjeva. Ali ne mogu ne stavit Biggiea. Lik je najjači. Flow i sve. Ovo je njegov prvi album, produkcija je ništa posebno ali njegova priča, rime, dikcija i sve je ne moguća.
Imao sam tu kazetu u autu 12 godina.
{youtube}phaJXp_zMYM{/youtube}
Snoop Dogg – “Doggystyle” (1993.)
Ovo mi je bila prva rap kazeta koju sam imao. Prijatelj na treningu mi je presnimio, i samo mi je rekao da je odlično, nisam uopće imao pojma o čemu se radi. Al onda me skroz razljepilo to što sam čuo. Dakle čak i produkcija koja je bila fenomenalna, tu je Dr. Dre iskoristio praktički svu povjesti funka, p funka točnije i smislio svoj naziv za to – G Funk. Dodao je malo i sviranja, baš koliko treba ali čak ni to nije bilo najbolja stvar, postoji nešto još bolje. To je Snoop i njegova lakoća izvedbe, cijeli album zvuči kao da je praktički freestyle. Toliko nema grčeva i Snoop toliko sjeda na te instrumentale da ne možeš vjerovat. Očito je kako su semplirane stvari koje su im bile u duboko ukorjenjene u kulturi, kao da su obrade a nisu, što je meni bilo nepojmljivo iz našeg konteksta.
{youtube}fWCZse1iwE0{/youtube}
King Krule – “6 Feet Beneath The Moon” (2013.)
Htio bi staviti nešto i od recentne muzike a ovo mi je jako drag album iz osobnih razloga a i sam po sebi je mala revolucija. Archy je stara duša u tijelu djeteta, i napravio je tu englesku fuziju, malo punk/ jazz/soul i to istovremeno sve s glavom kao da je hip hop producent. Hvala takvim ljudima što postoje. Svijet je idalje siguran zbog vas.
{youtube}hRzlbh4or3c{/youtube}
Beastie Boys – “Check Your Head” (1992.)
Vrh. Samo to.
Inače hip hop danas je vjerojatno bolji nego ikad, čisto da se zna, puno je širi i osim mainstrema postoji hrpa tog za sladokusce, čisto da se zna iako sam stavio stare albume. Moje preporuke, Roc marciano, Ka, Action Bronson, Saba, Conway, itd.
{youtube}vw5i7TPkYfI{/youtube}
Portishead – “Dummy” (1994.)
Biblija lagana. Maxinqaye od Trickya mi je u rangu isto.
Produkcijski i u svakom drugom smislu. Kao da su uzeli sve najbolje od hip hopa i dodali emociju što je jako teško zbog bubnjeva koji udaraju u hip hopu stalno.
{youtube}Z7If6GODLFc{/youtube}
